SJEVERNJAČO
BISTRA SUZO



(1990. - 1997.)
_________________________________

1. P U T
_________________________________

EPITAF

Svjetlosti slijepo
ne raduj se dušo 
oslijepit će snove
koje si progledala

i naša krhka pamet 

zaboravit će pitanje 
za koje tražimo 

ljubav
a ne
odgovor


TRAG

Nicali smo
uzvodno 


vrelo nismo
prepoznali
 

mlinara su poljski 
miševi po šumi 
raznijeli
 

kći mu puževe uzgaja
sin joj kućice im ruši 


mjesec je truhla 

pečurka


3. 20.07.1969.

Mjesečeva gnijezda
uzalud pobrojaste
ni traga kukavičjem
jajetu u njima

lajkina sjenka nije
vas iz šume izvela

krivolovačkoj pameti
dorasli u zalogajima
uz osmijeh
glave razmjenjujete



NE SANJAJ SLOBODU

Da čuva stado
jato krdo roj čopor

riku poj njisku zuj
lavež da sluša

da kuša pogaču
ženu i molitvu

djecu
i među da ljubi
i pjeva

domaćin je

domaćine moj
ne sanjaj slobodu
kojoj ime znaš

u našem prhkom domu
šejtana probudit ćeš


BOLU NA VOLJU

Sebe sit žedan suze
na svojim rukama
izdahnut ćeš domaćine
zemlja se odrekla hitrog
jezika zdenac vruća magla
raznosi samoniklo nebo
ne tiče tvoja molitva
nebu dati nisi mogao trena
više nego što je zarobilo
vodi dati nisi mogao kapi
više nego što je oslobodila
zemlji dati nisi mogao zrna
više nego što je rodila
bol ti je svjedok da svjedoka
nemaš već činiš bolu na volju
razborit kao trešnja u proljeće



PUTOKAZ

I dok imaš gdje
tamo ne ide ti se htjelo bi
dalje medvjedi dok spavaju
u njihovim snovima maticu da nađeš
tek rođene lovce milosti da uči

i dok imaš gdje
tamo ne ide ti se htjelo bi
dublje od čestara algi amforu
da pratš tek rođene pirate
sa dna svoje tame svjetlosti da uči

i dok imaš gdje
tamo ne ide ti se htjelo bi
više od gladnoga neba slavuja
da slušaš tek rođene kopce
viteštvu dok uči

i dok imaš gdje
idi
idi
samo idi idi nemoj stati
što budeš stiglo prestići
to će te i prepoznati


IZBOR

Sve što zajedno
sijali ste
i što je niklo
sve osim izdaje
izdajom proglasiste

gospodo proleteri

razjedinite se
gospodaru samo
to ako je uvjet da
vam dopusti
da kažete: Ovo smo
i prije jeli


OPSADA

Zvjezdanom
prašinom
razjareni
s plamenih
krila
komune
u plemenske
rovove
poput
voštanica
tope se
drugovi,
snovima im
vjerovao si

domaćine

očima
svojim
ne vjeruješ
kao most
usputan
dom tvoj
krvavim
bionjačama
opsjedaju,
doživiš li
da pitaš
za makovo
zrno pitaj
od zastava
ciganke su
djeci gaće sašile


PRO/VIZIJA

Nema vas vodonoše
zlatonosna grla da ispirate
birate zvanje
za sutrašnje izdanje

nema vas glasnogovornici
krunu da krunite
iz gladnih dana
u dan gladnih žurite

učiteljima sutra je juče
ne ponovilo se
generali od sebe uče
ne dogodilo se

sunokriljeni pod jedno i jedino nebo
zvjezdojepci po savijesti svoje
žesti love snove i uranke
dugodnevnice i proplanke
vododijelnice
i barke


NA LEDINI

Daleko je
bog i
marks
daleko je
daleko je
dunav i
jadran
daleko je
daleko je
mladost i
starost
daleko je
daleko su
prijatelji i
neprijatelji
daleko su,
sam sa sobom
dan kao pogaču
osahlu mrvim


PRISJEĆANJE

Februarskim suncem
lisičijim repom
zametena ulica
sjećanje je moje

moje je sjećanje
nad mliječnim putem
lampa razbijena



U ZAVIČAJU

Na
ovom
pomolu
kojeg raznijeli su
u zemlju djedovi unuci u nebo
i četrdeset godina ranije čekao sam
ni danas ne znam koga odnekud da svrati
i kao pupak darežljiv glas donese. Bože
pomozi mi da samo živu glavu ne spasim


POD RUŽOM

U prahu nogom
a nogom u vjetru
mi ovdje snove
ne snivamo sadimo ih
kao bagremovo kolje

od usjeline do ledine
od jalije do avlije
od gradine do čaršije
od ogriska do opuška
niču sijeda proljeća
i prkose moru vremena
kojim ne plovi ni naša
kijametska lađa,
a srce tvoje ljubavi
kao noćni leptir je
dušo ako mu obećam
budućnost ubit ću te


SRETAN JER NE VJERUJE

Sretan jer ne vjeruje da će
iz neodgodivog dana u podne
na lijevu i desnu obalu uma
kanuti crna i bijela suza

sretan jer ne vjeruje da će
iz žute noći
nadolazećem suncu u ždrijelo
zelena žaba uskočiti

sretan jer ne vjeruje da će
nakon crvenostrukog prepada
u krilatom gnijezdu
iz vlastitog luga uzletjeti

sretan je glineni golub


PREDIGRA

Na centralnom trgu
vodenim topuzima
brigada vatrogasaca
radoznalim junošama
besplatno hladi jajca

nerazgovjetna masa očeva
strasno dok navija ti bježiš
u svoju slijepu ulicu
i moliš se /da ih ne čuješ
to je sve što možeš učiniti/

sirota dušo djevojačka,
cigani čerge pakuju
da promijene domovinu



STRATEGIJA

Juri i mrmlja: Braćo,
vidio sam... vidio sam...

trči i šapuće: Braćo,
vidio sam... vidio sam...

ide i govori: Braćo,
vidio sam vidio sam

gmiže i viče: Braćo,
vidio sam! vidio sam!

stoji i kliče: Braćo,
vidio sam!! vidio sam!!

sjedi i urliče: Braćo,
vidio sam!!! vidio sam!!!

na centralnom trgu leži, i ne diše

o trošku lovačkog društva
u zemlju je iznešen,
istog dana u bosnu svratili su
ždralovi i u evropi rat je počeo



2. H O D
______________________________

PUT

Zemlja miriše na korake
zrele u hodu beskućnika

jahači pameti samo taj
trag još nisu prepoznali

slobodane

zato ni tebi jasno nije kako si
i noinom barkom naoružan zalutao

suzi ne raduj se ispod gluhog
bremena ne nadaj se osmijehu


OBJAVA

Odjeveni u nježnu kožu kameleoni se
u svoje duboke repove šutke povlače

iz slijepe kiše pleme slobodana
na sjevernjaču ponovio kidiše

ni u zelengori kurjaku
jasno da ne bude čopor kakav je
iza čije čeljusti za dušu kurjačku
ni jedan toplokrvni stvor ne opstade

iz slijepe kiše pleme slobodana
na sjevernjaču ponovo kidiše

odjeveni u nježnu kožu kameleoni se
u svoje duboke repove šutke povlače


OGLEDALO

Nema ogledala
u kojem je
uz dječija srdašca
svjetlost prirastala


na njegove oči četveronoške
okomio si se brate slobodane
ne mogu ti pomoći devet koljena
slijepo lice da ne nosiš



SUPOZICIJA

Prozor iz mog doma
i iz tvog doma prozor

gledali su u maglić
vječan kao nebo

tebi to nije bilo
dovoljno slobodane

i moj dom je
prozor u nebo,

da se probudim

i zvijer u tebi  

pripitomim.


MOLITVA

Bože pomozi slobodanima
između suda slijepog
i nijemog djela raspeti
oni nisu u stanju pratiti
vrijeme koje nemilosrdno
prolazi i nositi breme
koje nemilosrdno raste

iza topova kao ispred
oltara okupiše se i četiri  

godine ubijaju djecu
tvrdeći da i ne postoje

slobodanima pomozi
bože oslobodi ih
iz grobova besmrtnih
iz mrtvorođenih snova



PODIVLJALI KAMEN

Od zvijeri više
i samu smrt
ponizio si
slobodane osporavam ti pravo
u ljudskom obliku u ljudskoj
tragediji da sudjeluješ
podivljali kamen
ti si u kainovoj
torbi u bosanske avlije
donešen da ni vrapci
nemaju od čega
gnijezdo razviti



ĆUD

Iz jutra u koje propao je
zavičajni pauk među tihe
crne zvijezde penješ se

rođen si među robovima
i samo rasteš slobodane

bog ti nije na pomoći
konačno nepopravljivu
smrt dok ne dotakneš



ORDINATA

Skupštinu slobodanovu da preživimo
u parkovima sarajevskim i korijenje
gine,
mimo te visine svaka nada zločin je
i hrani se pupoljcima bezimene krvi


PROPOVJEDNIČE

u hladu krvi sam što čekaš sutra
slobodanovim suncem da te ogrije
i ni jedno danas nije ti
ni do koljena a juče svako
mimo planina udijevaš
tebi od sutra ni sutra nema
a ni danas neće biti jučer,
od samohrane grúdi otrgnut
i ljubeći slatku lažu
halapljivo toneš u svoje nokte,
smrt po tebe neće doći
ti si njeno živo ogledalo


ODLUKA

Bos gladan go žedan
da mogu
goropadna bosanska
zemljico tobom hoditi
ne bih
u rosi sabah dočekao

na magliću
među rasutim sniježnim
kulama smijao bih se
suncu igrao bih se

žedan go gladan bos
ne mogu
i među slobodanima
moram pušku nositi,

iza njih triput sam
u svojoj
avliji korov krčio
u svojoj
bašči trešnju sadio
nad potokom
ćupriju gradio

 

KUDA ĆU

Kuda ću ne pitaj dušo
i kamen iz drine zove me

da pozovem prijatelje
tvrdu suzu da ponesu

slijepe čizme da obujemo

dok smo mi sanjali pijevac je
s prokrustom sabah podijelio

dok smo mi pjevali pjesma je
u gluhoj noći u vrisak potonula



NE/PRILIKA

Kuda ćeš
ptico
skitnico
u bosni
crvi
najljepše
pjevaju
slijepi su
pupoljci
koji
nemaju
korjena
ako te
hrane
ponori
i nama
nebo je
pod
nogama
da te
mame
vrhovi
bila bi
u jatu
bosanskom
skitnico
ptico
kuda ćeš
nose li te
strahovi
već si
poginula





 

UOČI BOJA

Kao hrast nad drvosječom
spokojan dorastao ždrijelu
nebeskom i gologlavom tragu
niz planinu drini zelenoj
glas ne čujem ne vidim
tople krovove proljeću ruke
ne ljubim ne sanjam bistre
mostove prijatelje ne čekam
spokojan kao hrast
nad drvosječom tišinu uzgajam



PAD BJELAŠNICE

Idem
i sanjam ostatak
srca nije dovoljan
da me probudi

pčelinji oganj
pali trepavice
iz zjenica mi
bilo bjelašnice
da oslobodi 



IGMANSKI DEMARŠ

Medvjedu u šape
glavu zavlačim
ne vjeruje mi
da živ je
da živ sam
ne vjerujem mu
(ko je lud da vjeruje
dok vladaju ludaci)
kroz naša otvorena srca
četiri proljeća izgubljenih
vjesnika mira prošla su
i ostavila po vrelu kap
neba umjesto molitve
(naše duše su
sprženi kukurijeci)
dok čekamo red
da se ne pokajemo
redovi svijetlećih mrava
napuštaju obećanu
dolinu (čovjek je riješio pitanje
rata mira pitanje
u kalendaru je božijem)


SARAJKA IZ REDA ZA VODU

Na biljegu sam krstokrakoj
zjenici u tvom vampir-oku
slobodane slobodno pucaj

bog je robu svom
dopustio da vidi
koliko i razumije
oko tvoje mene ugledati
ne umije dok mu krvolok
zjenica i put nade znači

poginut ćeš nećeš shvatiti
da je kroz moju suzu pogled
od zloradog vizira jači



MOSTAR

Paganskim
lúkom


ustrijeljen 

stari most

svijet
premostio


1994. PRVOJANUARSKO JUTRO

Nad bjelicom jutra
nasmijan nadajući se
ždralu zalutalom
iz sna u zelengoru
put da mi pokaže
ne brojim nijeme
dimnjake
vjerujem
da su sarajke i jutros
samo prispale a u led
voda se pretočila
bezbrižno da ih pričeka


SARAJEVSKI LABIRINT

Ne budi samorjeka
suzo
i dan u sarajevu
vijek je
nužno sebična
sunčeva svjetlost
i ovog proljeća
vode probudit će
od mrtvouzle
krvi mostove
u sinje more
da odnesu,
gole i bezimene
obale našoj
blagoj naravi
da se predaju



 

PONOĆNA RAZGLEDNICA

Noćas noći koja progleda
goraždanskim pendžerima
lastavice rađaju se u letu
nakon kojeg behar kameno
lice drine ugledat će zadnji
osmijeh nas koji se ćupriji
ijednoj ne nadamo noćas
noći umiru molitve
da sabah ima s kim
dunjaluk podijeliti



DRAGA DJECO

kada budete vidjela
da nismo vratili se

sa vama poginuli smo
radosne ne nađete li nas
u vašim noćnim srcima
u vašim mislima pred molitvu
u vašim pogledima uoči odluke

od tuge poginuli smo
nejaki da preživimo
dugovjeki zagrljaj
kratkovjekih očeva


MI MORAMO  

USEBI PROZOR OTVORITI

Sarajevo tunel je u kojem grčevito
pokušavamo spasiti lijepe uspomene

ferdinadn franc čeka nas na izlazu
na ulazu čeka nas princip gavrilo

mi dublje u zemlju živi ne možemo



3. T R A G
_______________________________

NIŠTA NEPOZNATO

Sa trebevića
gvozdenog vjetra
huk dok mrvi
tišinu u mojim
prstima
sjetim se
punom šakom
razbijenog ogledala
i pokušavam spasiti
proljetno jutro u njemu,
zatim se ne događa
ništa nepoznato mojim
prijateljima diljem noći
oni mirno spavaju


 

PREMISA

Svrh 

mača  
proklijala 
sjenko 
moja 
slobodi 
ne 
nadaj 
se 
moj 
hod 
nije 
juriš 
slobodaniov 
ja 
znam 
usebi 
plakati 
suza 
mi 
nije 
prilika 
oko 
koje 
čopor 
okupljam


JA BRANIM

Ja branim vode
kap u kojoj
srce treperi

svjetlosti
iskru u kojoj
zjenica svanjava

vjetra
dah u kojem
grlo zbori

ruku
miris u mirisu
behara

sjećanja
klas u zrnu
rose ja branim



IZ NOĆNOG MARŠA

U babovoj
avliji pas
da mi se
obraduje

ružnom snu
majka
neka se otme i
hrastova
vrata
otvori

posljednju
lijepu
riječ
da spasim



NE ČEKAJ ZABORAVIT ĆEŠ

Kao satirski džam prljavo
nebo nad zelengorom
čeka me čekaš me
očiju punih pepela
ne čekaj raduj se
sitom vjetru moja
poharana avlijo
ne tuguj zaboravit ćeš
među vrapce siniju
iznijeti


1994. ZIMA

Kroz mećave bjelašničke
olomlanjskim vjetrom
zelenookim nošen sanjam

sarajevske kapije
kao bajramsko nebo molitvi
proljeću otvorene

pčela da ne podivlja
da dočeka brata sestrica
majci iz ruku sinija da
zarudi, pušku da odmorim.


PROLJETNI SABAH

U zelengori
s mravima duše moje pola je
a pola moje duše s djecom je
u sarajevu
i ja sam slavuj na treskavici
pjevam o otkinutim krilima
vrijeme zalutalo za krdom
kobaca vidik dok osvaja
i izgubljeno tone među neboglavu
nejač bosansku, ona će svjetlosti
novi oblak na put iznijeti u pupoljak
otrova da se ne zatvori gledajući
maglić i trebević kao dva jedra
usred potopa


ŠUTJETI NAM JE LJUBAVI

Ako poginem
ne reci nikome neću reći
pogineš li
šutjeti nam je ljubavi
rođeni smo na pragu
i istoka i zapada
među bedemima zidanim
da se ne ruše
digoše se
u novi smrtonosni oblak
žrtve njihovog ludila
više niko iz svog srca
ni među prijatelje ne iznosi
ako poginem
ne reci nikome neću reći
pogineš li
šutjeti nam je ljubavi


JABUKA

Kada je moja dada ponovila
riječ jabuka shvatio sam
nije samo izgugutala glasove

starija joj sestra shvatila je
da ne znam da dada zna šta je jabuka
prošle godine mama im je po jednu rodila



 

TIŠINA ZA MOJU DJECU

U frižideru tišina za moju
djecu tišina u kuhinji koja dobro
pamti hladan dah iz frižidera

u česmi tišina za moju
djecu tišina u kupatilu zaboravilo je
vruć dah iz česme

u televizoru tišina za moju
djecu tišina u sobi mrak je
raselio glavne junake

u slušalici tišina za moju
djecu tišina u telefonu ne sjeća se
broja kojim su ga budili prijatelji

nakon novogodišnjeg vatrenog natjecanja
tišina u sarajevu među mojom
djecom probudi znatiželju

sjete se da kroz unhcerov najlon imaju
vidjeti samo pogotke koje nemaju s čim
polijepiti, i vrate se u svoje djetinjstvo

 

KĆERI MOJE

Radujte se dok padaju
sniježne pahuljice

ali zaboraviti nemojte
i slijepe glavnje su

prirodna pojava
u bosni ima oblak

u njega slobodani
odmeću se i sanjaju

kako su bili anđeli



UOČI MIRA

Suncu himnu ne čuješ
dijete
ono pijevci sabaha boje se
pšeničnim vjetrom namirisane lisice
iz velikih pernatih loga
izvući će se konjima sijede
repove da počupaju
i u bosni nebo udave


KRUNSKI SVJEDOK

Proći će rat
ratnik ostat će

konjanik bez konja
tiho da boluje pobjede

i pogine od tuge
što nije poginuo
u borbi za mir

u bici za život
što nije poginuo
s prijateljima



TRANSVERZALA

Plina
ruskog
plamičak
kao
pauk
zavlači se
u sarajevski
mrak
moj
neumitni
prijatelj
redovno mi
očima
svjetlost
zelengore
donese
glas
velikog
tetrijeba
mirisom
luča
moje
grlo
probudi
đogata
u djedovo
guvno
da uvedem


UZASTOPNE TIŠINE

Proljetni sabah je a nisam
u zelengori među ptičijim
južnim strahovima pamet
ne brusim u kasarni ispred
sviježe prefarbanih zidova
dimom sarajevske drine
davim se, uzastopne tišine
u novo slijepo ogledalo
potapaju me, nepoginulom
vjetru da se nadam on će
za mnom oči mi zatvorit



ŠTAKE BOSANSKE TRAG

Štake bosanske trag glas je
neodgodivo razložne ljubavi

kao onovremeni pijetao zvijezde
bezobzirno grlatu mladost

probudit će, u tišini da progleda
na krilima sutrašnjeg nevremena


NA PRAGU BEZ VRATA

U sarajevu u tepebašinoj
na pragu bez vrata
kao mrtvorođenčad goli
budimo se dušo moja
i decembarskim osmijehom
njegujemo neporušene zidove

smrti oblak bio je
i prošao odnio je
jutro puno vedrih očiju
ostali su kopci ko će im
perje napuniti nebom
koje sanja
i miriše na kišu


HOD

Zadugo
krčimo
puteve
dušo
vrijeme je
i da ih
sadimo
đogata mi
probudi
u zoru
odoh
u zelengori
moga vuka
pronaći
da rane
u potok
zakopamo


SJEVERNJAČO BISTRA SUZO

Ni sjećanje na dah
vjetra zelengorom što miriše
neću ponijeti
san u kojem bude se
sjećanja na gomilu ljubavi
ni bol mostova zametenih
sporednim ulicama ponijeti
neću glas koji mami u pobjedu
putujućih skakavaca oluja obzorom
dok bjesni ne ponavljam ni jedno ime
bezimene majke da ne probudim
moja je obala puna šaka
leda sa himalaja naša je
obala sjevernjačo bistra
suzo ti meni ne možeš pomoći
svijet je napisan
u sebi da ga čitamo




ALIBI

Vjerujem


amebe i kitovi

nad vodom stijeni
vjeruju
mravi i slonovi
nad stijenom oblaku
vjeruju
muhe i kondori
nad oblakom zvijezdi
vjeruju
ljudi i bogovi
nad zvijezdom suzi
vjeruju

i događa mi se

iz žive rane
kao let odmjerene

korake čujem ...

ZIMZELENI OBLAK

Tebi, što ratne ljestve dijelismo
stoga jer smo morali, i nikako
zato što smo ih željeli

Sarajevo, 9. 9. 1999.



________________________


1. NA SIROVOM PANJU

REPRIZA

Konji za ždrebadima
otišli
psi za štenadima

nisu se vratili

dok
domu starom
nove dvore
sanjasmo

usput
na mostu jutro
sreli smo ne sjetili se
nedužne radosti
na obali iza nas

i predstava je krenula

kao ciganska kolijevka
nad Bosnom nebo
otvoreno je

BEZDANICA

Proljeće je
ali proljeća
nema
kalendar je kolijevka ubica
nježne ruke su plamena pelena
zbogom dome
moj ti si samo
sjećanje
mraz na ognjištu
olovni propuh u grlu
tišine čopor u srcu
neka se vole pacovi
nisu naučili praviti
djecu i pjevati im
uspavanke

NAŠ GROB

«U planini mrkoj
nek mi bude hum ...»

Iz bosanske buktinje
glas mahovine tvoj glas
Gorane
za njim hodim
a dolina mrka
od pijevca do pijevca
pod mirom čemerike
slijep trag prijatelja
šum gavrana nad njim
i urlik noža (hrđa je
u rasadniku smrti
bez daha ostala)
Ivane
brate ako je ova uloga
glavna koju dođosmo
odigrati
i na pijesku
i na prijestolu
nemili smo
svjedoci
i suzi
i osmijehu
i Bog da ima leđa
nama bi ih okrenuo
u pitomim kotarima jame
da se kote da ukinu
Sunce
da nas nema više
jer nismo
htjeli biti kanibali
(Zelengora, 12.– 13.7.1992. )

GMIŽEM TRAŽIM

I ja sam nebo u šaci
držao gospodo legionari a evo me
ispod sarajevske zračne luke duboko
među korijenjem za zaboravljenim glasom
očevim gmižem tražim srca svjetlosti vječito
nježnih domaćina da iz njihovog mora krvi
i
vašem
ponoru
visinu
izmjerim
razlog ijedan
da nađoh da
bolu ne vjerujem
bilo bi mi lakše
umjesto osmijeha
žig nositi

ŽIG

Iz zaboravljenih
pećina Kainovih
topova režanje
promuklo obznani
da nisam poginuo

kao probuđene
mumije šute
i oltari i portali
ispod svoje sjenke
promičem tiho
bezimenom ulicom

sa Sarajevom sam
nestankom prkosim
svjestan da je to
najbezbolnije što mi se
može dogoditi

učini mi se Miljacka
pronese svoja bistra
vrela učini mi se
zadnji egzotični
most u nebo potonu
učini mi se mir je

nijemoj
ptici na obali
gluhoj
nasmijah se i krvavi
nebeski pupak
u srcima svezasmo

SARAJEVSKE ULICE

Siguran da nisam feniks
nisam pristao da me spale

kao majčino mlijeko griješna
smrt je na mojoj strani

iz nježne krvi rođene
sa nama su sarajevske ulice

drugo sve dogodilo se
i traje u nemilosti svojoj

leda dah i dah vatre
iz srca što budno

sanja let koji se ne ponavlja

SREBRENICA

Moja krv je krvava
krvniče više nisam tvoje
nepresušno vrelo pred pećinom

sunce mi je živa rana
srebrenica do srebrenice
ja sam bosna koja teče

iz mijeha mraka
nema ti ustanka.

PEČAT

Iz rovova vojske su
otišle trbuhom za kruhom

iz tribunata
iz trezora
iz pukova
i iz snova
izgmižite
tribuni
čeka vas
vaša

svakodnevnica

konačno
neprebolnog bjesnila
da vas oslobodi.

BOSNIA

Pretpostavljeni da
pretpostavljaju prethodnici
prethode predvodnici
predvode telali
telale sljedbenici
slijede izdajnici
izdaju ubice
ubijaju kukavice
kukaju siledžije
siluju kurve
da se kurvaju lažovi
da lažu piromani
piruju lopovi
kradu kockari
kockaju radnici
ne rade seljaci
ne siju filozofi
mudruju jadnici
jade pijanci
piju kadije
tuže kadije sude
svi
borili se
jesu se
izborili
svi

samo ti
sestro neznana
sanjaš Bosnu sanjaš
vjeruješ dušom
djevojačkom je natopljena
samo ja
pišem o tebi pišem
ne vjerujem
da ne postojimo

STATISTIKA

Priliku si prokockao
brate vojske su
otišle trbuhom za kruhom

pred Alipašinom džamijom mezar
nemaš
ni konto u ijednoj banci

izuzev
ako ti baš to
u nedjelo ne uračunaju

SARAJEVO

U sebi
ne traži ga
izgubit će
prijatelja

u njemu
ne traži se
izgubit ćeš
prijatelja

SUNCOKRET

Kao maksum uz dimije
pristajem u snu uz sjenku
svoju ulicom bezimenom
vodi me
da izniknem kao oblak
nad zvjezdanom dolinom
iz noći u noć vraćam se
odlazim iz dana u dan
odlazim i vraćam se
ulicom bezimenom
krilati konji ne čekaju me
što se znalo dogoditi
prošlo je zaostali su
neoplakani tragovi
godine zuluma
i zulum godina
na istoku
Bosna Bosna
na zapadu
nasmijan nad modrim
morem sanjam
sjenku
moju kolijevku
nijemog vjetra
na suncokret
još miriše

SABAH

Miris rose sa Himalaja
u oblacima nad Sarajevom
čeka osmijeh moj proljetni
prozor da procvjeta
oči tvoje da vidim
majko pčelinja
matico radosti
proljetni moj
osmijeh čeka
u oblacima
rose miris
Bože
griješan sam
jer se sjećam smrti
svoje i dan neće početi
bezdanica duboka kao nijemi
grom nad Sarajevom u njoj
sam na mramornim
koljenima gradim dom
i domovinu pute
da prikupim kao pčela lijepe
dane da prigrlim sjećanja i snove
sretan što ne priličim ni jednoj
prilici s vrha krvavih
ljestava bosanskih

ODA BOSANSKOM
MEDVJEDU

Pod svoj drijenjak lezi
da ne ustaneš ispod
drijenjka tuđeg
tvrd kao mrak
među dječijim
snovima
dok ustaješ
gledaj u svoje šape
put nije
daleko ali vrijeme
je u nevolji
lovci na trofeje
nisu zaboravili
bakarni miris
svoje dlake
duboko udahni
vjetar uvijek ima
rezervnu varijantu
u krošnji oblaci
tek su procvijetali
radoznalost troši korak
po korak gradi mjesečinu
u zebnji dugu
zimu
da ne dočekaš

PROTOP

Mačak za vratima
djeca uplakana
nevesela Majka

dočekaše me

i samo dvije
tigrice u kafezu

Žuta kao jesen
među brezama u Zelengori
Plava kao uzdah proljeća
podvrh Maglića

Spasila se
promucah da nas utješim
kao što smo tješili se
od promola
do ponora

Ne poentiraj
oče
Zelenu je starost pojela
ali mi ne znamo šta nam je
pa smo ponovo proplakali

Sretan je ko poslije potopa zaplače
(iz neznanog grla obećah djetetu)

PRUT

U osnovnoj školi
po prilici sprva

ni naziva časa
ne sjećam se ni imena
učitelja od kojeg
svojim ušima
čuh da nema
Boga

prut iza ognjišta
sjećam se izvukla je Majka
čim sam u Babovom domu
ponovio lekciju

sutradan nisam bio
u stanju otići u školu
sjećam se trbuhom
opravdah izostanak

nakon što ognjište nije
običaj i nakon što učenici
ne moraju lagati učiteljima
čini mi se da je učitelj
čijeg se imena ne sjećam
bio ljudski iskren
vjerujem
Bog mu je
oprostio ostavljajući
otvorenim pitanje
svedunjalučkog
učitelja

Bosna se
nastavlja

puške pod krvavim
jastucima sanjaju

stada koja nisu
naučila promijeniti
tor

na vrelima česme
protruhle
ćuprije među jalijama

staze koje smo
za sobom na prag
sveli i zaboravili

po predgradskim
pomolima
puste konake

ulice
pogubljene
između oltara

zvjezdano
jedro nad ledenim
okeanom

zore u kojima je
Stvoritelj bio
na našoj strani

i nedovršene molitve

___________________________
 

2. KALENDAR
 

BILJEG

Mutnu rijeku
preplivati mislio je
da umije

crvene pirane
raznijele bi ga bilo da nije
plavog krokodila

POSLANICA

Bože
čuješ li molitve
iz naših pernatih
jastuka

kasno
jesu ali nadam se
da ti lisice ne daju
spavati

i to mi je
jedina nada

POD SJENKOM MIRA

Britkom jeziku
izmakoh sačeka me
pljuvačka teža
od ljetnog potopa

nejak da aminam
moram bježati
samo da pobjegnem

čuo sam da su u ledu
pronašli čovjeka starijeg
od Evrope
to je moj brat

Ikar ni on nije
znao plivati
čeka me
zimzeleni oblak
da nam donesem

NA MOSTU

Prošlo sve je samo ti si zrela
slamčice jutra bijela
obalo među skakavcima mrkim

neotkriveno lice ni jedno
ni jednu zjenicu svjetlosti
za razigru nije ostavila

matica kriloruka na mlad
vosak miriše moja nova
sjenka i na vodi sama

kao skamenjen prah iz zidina
Troje bezbrižno dijelim sudbinu
besmrtnih vitezova bezimenih

ULICOM SLIJEPIH MOSTOVA

Blago vama što tvrdokorno
vjerujete da siđoste s drveta
vi imate gdje i vratiti se

do mene ne niče išta
da mi pripomogne kroz Sunčev
osmijeh da ne propadnem

dok hodim brojim što su
i crvi prebrojali
štedim rane za nepostojanje

USPUT

Čim mi se snebesa
zraknem niz nebesa
i graknem

Bože zar su puti svjetovima
prosuti za suzom da lutam
kao zemlja za suncem

čim se izvedri srce
se pod tabanima razigra
Himalaje da preskočim

znam da isti kamen
i vučem i guram
ali moram naprijed
osmijeh da pričuvam

U MOJOM VODENICI

Na mrazu dogorio je
suncokret u koljenima

poput pretponoćnog
leptira nadomak sebi
štakom mjesečine
prikaze razgonim
razborim vodohuke
ne brinući
hoće li u cik
ishoda prijesna
pogača ikom
zamirisati

PROLJEĆE

U nebesima
glava
srce
u šumi

srce
među crvima
među zvijezdama
glava

grlo
moje lahko ti nije
biti razgovijetan
svjedok

KRUNIDBA

Ni u jednoj kruni
svjetlosti ne tražim

kao noćni leptir tih
na krilima slatkog
znoja iz praskozorja
pučinom trave jedrim
a duša još sanja

gnijezdo od nevremena

jato tetrijeba velikih
u mramorju borovine
ljubavi luč bere

da se ne ugase lisičije
oči u kremenu

KARDIOGRAM

Vodoskok
bilo si
sada si
vodopad

srce moje

vodopad
ponora usred
usred ponora
vodoskok

DOM

Sunce kroz prozor
uselih
kroz vrata mjesec

mjesec kroz prozor
iseli
kroz vrata sunce

MOJE SI TVOJE SAM

Nebo danonoćno
moje si tvoje sam
suzno oko

gdje si ga zaboravilo
nikli su
alemkameni krokodili

gdje ga nisi zaboravilo
cvjetaju
hibridni suncokrati

alemkameni krokodili
neće zaboraviti
hibridne suncokrete

IZGOVOR

I dogodilo se što je
vatrom u ledu
zapisano

a samo ti
ždrijebe šugavo
još vjeruješ
da je moje srce
svjetloprelja

s tom ranom
ja sam čovjek
među suncokretima

izgovor mjesecu
pun o moj vrat
da se objesi

RITAM TIŠINE

Kada ti riječi
mirisale budu samo
na šape bijelog
medvjeda
glas će doći u košnicu
neba da te ponese

jutro
ni ruke nećeš
ponijeti od trenutka
vječnost je
svijet je od trunke
od vječnosti je
trenutak
trunka je
od svijeta riječi su
događanje prošlosti
kroz bjelutak tišine
razgovijetanje puta
do tišine bjelutka

i sve je u zjenici
a sve je iz zjenice
samo bijeli medvjed
luta zaboravljene
poglede da pogasi

JOŠ SAM ČOVJEK

Pred putnicima
putevi su
u dolinu otišli

u hladu bjelogrlog
bagrema na brijegu
u protruhlu košnicu
mladosti paučinu
razgovijeti skupljam

riječi koje nisam
zaboravio na šape
mrkog medvjeda
mirišu
i to je
zadnja čulna veza
između čela vedrog
i nježnih tabana

za rojem rose
iz bunara noći
iz duše moje
snovi njihovu
maticu traže

sačuvali su me
živ da se ne ucrvam
i njima za ljubav
još sam čovjek

ZAVIDEŽ

Pčele raznije nebo
u zelengori mrki
medvjed da se probudi

i nađe stada bijelih
snova oko svoje
uvehle njuške

pa da zaraste
u kukurijeke
kraj puta

ZARANAK

U zeleni oblak isparila
zelengora vraća se u prvi
pupoljak u led da se vrati
bog na čelo da je privije
prije zadnjeg sna
o zelengori gori
zelenoj ptici
svemirskoj
koja je
zaboravila
letjeti

ČEKAJUĆI
POVRATAK

Ptice iz prvog
jata nad Arktikom
ptice su iz prvog
jata nad Arktikom
bez obzira
koliko daleko u jug
led je otjerao ih
iz godine
u godinu
stoljećima one
dolijeću po svoje
gnijezdo

ZIMZELENI OBLAK

Noć I Dan Su Iz Dvije
Zjenice Kroz Dva
Neba Preko Dvije
Zvijezde Na Dvije
Nepremostive
Obale U Dva
Gnijezda
Do Tebe
Do Mene
Ja I Ti
Da Sanjamo
Dječiju Ruku
Nasmijanu Nad
Sirat Ćuprijom

3. SNOVIMA NEMA SVJEDOKA
VRIJEME

vrijeme
kao vrijeme
sve sporije odmičem sve
bliži mi je nedogled
vrijeme kao
vrijeme

PRELAZ

S repa
čelu krenu
i zaglavi

duboko
crijevo ždrijelo
visoko

ni san sit ni jutra na broju

jezik se
gavranima
sokoli

DAN JE NA IZMAKU

Ne igraj se s njim on
proročanski nagoni samo
na svoju stranu

učinit će ti se
to je od Boga
i malo će mu
biti igra
ostat ćeš i bez
igrališta

i bez konja i bez sokola
i bez žene kada ostaneš
nasrnut će na dušu

duša nije samo tvoje
siroče ne igraj se s njim
dan je na izmaku

TIPIČAN KVAR

Sin bio
bi da ga rodi
majka ne bi
bio oficir

djecu
bi sanjao ne bi
vojnike

u domaćina
bi ostario ne bi
u generala

ljudi
bi ga ispratili ne bi
topovi

TALOG

Sa Napoleonom u Rusiji
pred Moskvom u tijesnoj
uniformi ne volim ovo epsko
tijelo ovo sakato gnijezdo
nije zaboravilo put
do Svete Helene
a ne sjeća se
Josephine Boarno
carice
robova i robinje
carstva

EPILOG

U pedesetprvoj
godini radosti da diše
zaboravila jeJosehina
Boarno, Napoleonu
nije imao ko tepati
mišu moj
i izgubio je carstvo

SEVEP I SUDBINA

Bijesan od obećanja da će biti
lijep i pametan Napoleon je odlučio
da nakon rođenja bude samo
prisebniji od Ikara

tridesetpet godina
trebalo mu je da bude
general i car sa sjenkom
tvrđom od čelika i bržom
od barutnog vjetra

kockari ovodunjalučki bili su
zaboravili i sanjati kombinaciju
u kojoj Napoleon pada kada je
ledeni pauk nad francusko vrelo
vratio balzamirani skelet burbonski

tim izborom zatečen Napoleon će svoje
tijelo kao ukradeni lovački trofej odnijeti
engleskim lordovima u amanet, ali oni će ga
umjesto u more: baciti na otok

REFREN

Nezaboravni naš stampedo
kroz razigrane kapije
Irokeza ni smrt nije
zaboravila
ostavila nas je
za sobom da režimo
kao kurjaci na sit Mjesec

TAKTIKA

Stado gazdino
na njuhomet obiđoše
rasne pse gazda ima

i izgubljenu ovčicu
obiđoše star on i on
mlad da je ulove

promole i pomole
obiđoše
ćuprije i kapije

gonike i počivala
obiđoše
pojila i solila

konake i vratare
obiđoše
groblja i oltare

nijema noć ih
dočeka i uvede
u gluhi tor

pod trbuhe repove
podviše pa zavijaše
uinat nadi i beznađu

AKO RAZMISLIM

Neponovljivo
neizrecivo
ne pristajući
padam

padam neprestano
kao da bih padao
da sam i u Americi

Boga molim
da razmisli
i o ovom
svijetu

S O S

Ne stignu li prijatelji
nije nevolja nevolja je
ako ne shvate da nisu stigli

i njihovo
vrijeme poplavi duboka
sjenka vremena u kojoj
nehajno cvjetaju satirske
krune bez dna frule
bez dna bez dna
štapovi: štabovi
spasa s Knjigom na koljenu
i osmijehom u kažiprstu

NA SIROVOM PANJU

Okolo sve su lisice
samo ti si pijevac
ne nadaš se pomoći
ičijoj blago tebi
noć svaka je noć
posljednja
svako jutro je jutro
prvo
istok crveni plavi zapad
bijeli sjever jug crni
u zrnu pšenice imaju
isto gladno srce
svemira, a ti si samo
pijevac danonoćni
lavež nije u stanju
da te natpjeva

POLOG

Samo u prve
pijevce pijevac si
ostatak je
u sunčevoj oluji
paperje
ostatak je
šarena bespjevica

u nju raja jaja
polaže da bude
piladi i kopiladi

sudbinu da hrane

SLIJED

U zavežljaj šake
skućih i krenuh da se
ne okrenem

srio sam Ikara,
danonoćno mu
vosak pripremam

da mi na kraju
u beskraju
suzu posije

SLOVO O IKARU

Ikar nije
volio vrapce.
Jedan je zalutao
u Ikareve crne
oči plačući
od tada Ikar nije
znao da ne voli
vrapce

među njima
naučio je snove
da ne sanja

UZLET

Ikar je potopio Dedalovo
sunce o svojoj pobjedi
ni riječ nije izgovorio

i pegazi mazgama
prepustiše i zadnje
vrelo u nebeskoj dolini

pjesme su izgubljena
veza sa bezimenim
glasovima koji nedostaju

da otvorimo
prvi stih i nađemo
led umjesto vatre

MOJE MORE

Sunca nema
ne letim ne sanjam
mrave u dolu

pijeska ima
crtam mrave
u dolu

u oblake
kule
mravi sele

selim
i ja snove
na pučinu

LJETINA

Mnogo je slijepe
kiše palo
na moje sneno tjeme

jedrim
da ne zalutam
da ne potonem

vidik ne prepoznajem
ne vidim svjetionik
jedrim

mnogo je slijepe
kiše palo
na moje sneno tjeme

POSLJEDAK

I u meni
ima me
za osmijeh
za suzu

radost
nije
baš sve
razvukla

u kamenu pokoji
moj taban razaberem
razaberem dlan moj
pokoji u oblaku

razvukla
sve baš
nije
radost

za suzu
za osmijeh
ima me
i u meni

bez naslova

Brata ne zatekoh, dočeka me
starac s ušima na koljenima.

Brata ne rađa Majka,
rađa Voda – reče prije
nego se ledeno jezero
pod njim otvorilo.

Ruku ne stigoh pružiti mu
ponovit ću njegove riječi:
Brata ne rađa Majka,
rađa Voda.

sa naslovom

U novi milenij
ulažem pedeset
gotovih godina

tipujem na Ikarevu
sestru Robinju

od ledenog praha
oblak je pod njenim
zimzelenim trepavicama