SJEVERNJAČO BISTRA SUZO
mojoj milici i svim ženama
koje su vođene majčinskom
ljubavlju nadmudrile zlo
i omogućile nam
da odbranimo pravo
na odbranu života
(1990. - 1997.)
1. P U T
EPITAF
Svjetlosti
slijepo
ne raduj se
dušo utrnut će
snovi iz kojih
progledala si
i naša krhka
pamet zaboravit će
pitanje za koje
tražimo
ljubav
a ne
odgovor
TRAG
Nicali smo
uzvodno
vrelo nismo
prepoznali
mlinara su
poljski miševi
po šumi raznijeli
kći mu
puževe uzgaja
sin joj
kućice im ruši
mjesec je
truhla pečurka
3. 20.07.1969.
Mjesečeva gnijezda
uzalud pobrojaste
ni traga kukavičjem
jajetu u njima
lajkina sjenka nije
vas iz šume izvela
krivolovačkoj pameti
dorasli u zalogajima
uz osmijeh
glave razmjenjujete
NE SANJAJ SLOBODU
Da čuva stado
jato krdo roj čopor
riku poj njisku zuj
lavež da sluša
da kuša pogaču
ženu i molitvu
djecu
i među da ljubi
i pjeva
domaćin je
domaćine moj
ne sanjaj slobodu
kojoj ime znaš
u našem prhkom domu
šejtana probudit ćeš
BOLU NA VOLJU
Sebe sit žedan suze na svojim
rukama izdahnut ćeš domaćine
zemlja se odrekla hitrog
jezika zdenac vruća magla
raznosi samoniklo nebo
ne tiče tvoja molitva
nebu dati nisi mogao trena
više nego što je zarobilo
vodi dati nisi mogao kapi
više nego što je oslobodila
zemlji dati nisi mogao zrna
više nego što je rodila
bol ti je svjedok da svjedoka
nemaš već činiš bolu na volju
razborit kao trešnja u proljeće
PUTOKAZ
I dok imaš gdje
tamo ne ide ti se htjelo bi
dalje medvjedi dok spavaju
u njihovim snovima maticu da nađeš
tek rođene lovce milosti da uči
i dok imaš gdje
tamo ne ide ti se htjelo bi
dublje od čestara algi amforu
da pratš tek rođene pirate
sa dna svoje tame svjetlosti da uči
i dok imaš gdje
tamo ne ide ti se htjelo bi
više od gladnoga neba slavuja
da slušaš tek rođene kopce
viteštvu dok uči
i dok imaš gdje
idi
idi
samo idi idi nemoj stati
što budeš stiglo prestići
to će te i prepoznati
IZBOR
Sve što zajedno
sijali ste
i što je niklo
sve osim izdaje
izdajom proglasiste
gospodo proleteri
razjedinite se
gospodaru samo
to ako je uvjet da
vam dopusti
da kažete: Ovo smo
i prije jeli!
OPSADA
Zvjezdanom
prašinom
razjareni
s plamenih
krila
komune
u plemenske
rovove
poput
voštanica
tope se
drugovi,
snovima im
vjerovao si
domaćine
očima
svojim
ne vjeruješ
kao most
usputan
dom tvoj
krvavim
bionjačama
opsjedaju,
doživiš li
da pitaš
za makovo
zrno pitaj
od zastava
ciganke su
djeci gaće
sašile
PRO/VIZIJA
Nema vas vodonoše
zlatonosna grla da ispirate
birate zvanje
za sutrašnje izdanje
nema vas glasnogovornici
krunu da krunite
iz gladnih dana
u dan gladnih žurite
učiteljima sutra je juče
ne ponovilo se
generali od sebe uče
ne dogodilo se
sunokriljeni pod jedno nebo
zvjezdojepci po savijesti svoje
žesti love snove i uranke
dugodnevnice i proplanke
vododijelnice
i barke
NA LEDINI
Daleko je
bog i
marks
daleko je
daleko je
dunav i
jadran
daleko je
daleko je
mladost i
starost
daleko je
daleko su
prijatelji i
neprijatelji
daleko su,
sam sa sobom
dan kao pogaču
osahlu mrvim
PRISJEĆANJE
Februarskim suncem
lisičijim repom
zametena ulica
sjećanje je moje
moje je sjećanje
nad mliječnim putem
lampa razbijena
U ZAVIČAJU
Na
ovom
pomolu
kojeg raznijeli su
u zemlju djedovi unuci u nebo
i četrdeset godina ranije čekao sam
ni danas ne znam koga odnekud da svrati
i kao pupoljak darežljiv glas donese. Bože
pomozi mi da samo živu glavu ne spasim
POD RUŽOM
U prahu nogom
a nogom u vjetru
mi ovdje snove
ne snivamo sadimo ih
kao bagremovo kolje
od usjeline do ledine
od jalije do avlije
od gradine do čaršije
od ogriska do opuška
niču sijeda proljeća
i prkose moru vremena
kojim ne plovi ni naša
kijametska lađa,
a srce tvoje ljubavi
kao noćni leptir je
dušo ako mu obećam
budućnost ubit ću te
SRETAN JER NE VJERUJE
Sretan jer ne vjeruje da će
iz neodgodivog dana u podne
na lijevu i desnu obalu uma
kanuti crna i bijela suza
sretan jer ne vjeruje da će
iz žute noći
nadolazećem suncu u ždrijelo
zelena žaba uskočiti
sretan jer ne vjeruje da će
nakon crvenostrukog prepada
u krilatom gnijezdu
iz vlastitog luga uzletjeti
sretan je glineni golub
PREDIGRA
Na centralnom trgu
vodenim topuzima
brigada vatrogasaca
radoznalim junošama
besplatno hladi jajca
nerazgovjetna masa očeva
strasno dok navija ti bježiš
u svoju slijepu ulicu
i moliš se /da ih ne čuješ
to je sve što možeš učiniti/
sirota dušo djevojačka,
cigani čerge pakuju
da promijene domovinu
STRATEGIJA
Juri i mrmlja: Braćo,
vidio sam... vidio sam...
trči i šapuće: Braćo,
vidio sam... vidio sam...
ide i govori: Braćo,
vidio sam vidio sam
gmiže i viče: Braćo,
vidio sam! vidio sam!
stoji i kliče: Braćo,
vidio sam!! vidio sam!!
sjedi i urliče: Braćo,
vidio sam!!! vidio sam!!!
na centralnom trgu leži, i ne diše
o trošku krivolovačkog društva
u zemlju je posađen,
istog dana u bosnu svratili su
ždralovi i u evropi rat je počeo
2. H O D
PUT
Zemlja miriše na korake
zrele u hodu beskućnika
jahači pameti samo taj
trag još nisu prepoznali
slobodane
zato ni tebi jasno nije kako si
i noinom barkom naoružan zalutao
suzi ne raduj se ispod gluhog
bremena ne nadaj se osmijehu
OBJAVA
Odjeveni u nježnu kožu kameleoni se
u svoje duboke repove šutke povlače
iz slijepe kiše pleme slobodana
na sjevernjaču ponovio kidiše
ni u zelengori kurjaku
jasno da ne bude čopor kakav je
iza čije čeljusti za dušu kurjačku
ni jedan toplokrvni stvor ne opstade
iz slijepe kiše pleme slobodana
na sjevernjaču ponovo kidiše
odjeveni u nježnu kožu kameleoni se
u svoje duboke repove šutke povlače
OGLEDALO
Nema ogledala
u kojem je
uz dječija srdašca
svjetlost prirastala
na njegove oči četveronoške
okomio si se brate slobodane
ne mogu ti pomoći devet koljena
slijepo lice da ne nosiš
SUPOZICIJA
Prozor iz mog doma
i iz tvog doma prozor
gledali su u maglić
vječan kao nebo
tebi to nije bilo
dovoljno slobodane
i moj dom je
prozor u nebo,
da se probudim
i mačku u gaj
što je izmakla
ponovo pripitomim
MOLITVA
Bože pomozi slobodanima
između suda slijepog
i nijemog djela raspeti
oni nisu u stanju pratiti
vrijeme koje nemilosrdno
prolazi i nositi breme
koje nemilosrdno raste
iza topova kao ispred
ikonostasa ponovo
okupiše se i tri godine
ubijaju djecu
tvrdeći da i ne postoje
slobodanima pomozi
bože oslobodi ih
iz grobova besmrtnih
iz mrtvorođenih snova
PODIVLJALI KAMEN
Od zvijeri više
i samu smrt
ponizio si
slobodane osporavam ti pravo
u ljudskom obliku u ljudskoj
tragediji da sudjeluješ
podivljali kamen
ti si u kainovoj
torbi u bosanske avlije
donešen da ni vrapci
nemaju od čega
gnijezdo razviti
ĆUD
Iz jutra u koje propao je
zavičajni pauk među tihe
crne zvijezde penješ se
rođen si među robovima
i samo rasteš slobodane
bog ti nije na pomoći
konačno nepopravljivu
smrt dok ne dotakneš
ORDINATA
Skupštinu slobodanovu da preživimo
u parkovima sarajevskim i korijenje
gine,
mimo te visine svaka nada zločin je
i hrani se pupoljcima bezimene krvi
PROPOVJEDNIČE
u hladu krvi sam što čekaš sutra
slobodanovim suncem da te ogrije
i ni jedno danas nije ti
ni do koljena a juče svako
mimo planina udijevaš
tebi od sutra ni sutra nema
a ni danas neće biti jučer,
od samohrane grúdi otrgnut
i ljubeći slatku lažu
halapljivo toneš u svoje nokte,
smrt po tebe neće doći
ti si njeno živo ogledalo
ODLUKA
Bos gladan go žedan
da mogu
goropadna bosanska
zemljico tobom hoditi
ne bih
u rosi sabah dočekao
na magliću
među rasutim sniježnim
kulama smijao bih se
suncu igrao bih se
žedan go gladan bos
ne mogu
i među slobodanima
moram pušku nositi,
iza njih triput sam
u svojoj
avliji korov krčio
u svojoj
bašči trešnju sadio
iz potoka
ćupriju vadio
KUDA ĆU
Kuda ću ne pitaj dušo
i kamen iz drine zove me
da pozovem prijatelje
tvrdu suzu da ponesu
slijepe čizme da obujemo
dok smo mi sanjali pijevac je
s prokrustom sabah podijelio
dok smo mi pjevali pjesma je
u gluhoj noći u vrisak potonula
NE/PRILIKA
Kuda ćeš
ptico
skitnico
u bosni
crvi
najljepše
pjevaju
slijepi su
pupoljci
koji
nemaju
korjena
ako te
hrane
ponori
i nama
nebo je
pod
nogama
da te
mame
vrhovi
bila bi
u jatu
bosanskom
skitnico
ptico
kuda ćeš
nose li te
strahovi
već si
poginula
UOČI BOJA
Kao hrast nad drvosječom
spokojan dorastao ždrijelu
nebeskom i gologlavom tragu
niz planinu drini zelenoj
glas ne čujem ne vidim
tople krovove proljeću ruke
ne ljubim ne sanjam bistre
mostove prijatelje ne čekam
spokojan kao hrast
nad drvosječom tišinu uzgajam
PAD BJELAŠNICE
Idem
i sanjam ostatak
srca nije dovoljan
da me probudi
pčelinji oganj
pali trepavice
iz zjenica mi
bilo bjelašnice
da oslobodi
IGMANSKI DEMARŠ
Medvjedu u šape
glavu zavlačim
ne vjeruje mi
da živ je
da živ sam
ne vjerujem mu
(ko je lud da vjeruje
dok vladaju ludaci)
kroz naša otvorena srca
četiri proljeća izgubljenih
vjesnika mira prošla su
i ostavila po vrelu kap
neba umjesto molitve
(naše duše su
sprženi kukurijeci)
dok čekamo red
da se ne pokajemo
redovi svijetlećih mrava
napuštaju obećanu
dolinu (čovjek je riješio pitanje
rata mira pitanje
u kalendaru je božijem)
SARAJKA IZ REDA ZA VODU
Na biljegu sam krstokrakoj
zjenici u tvom vampir-oku
slobodane slobodno pucaj
bog je robu svom
dopustio da vidi
koliko i razumije
oko tvoje mene ugledati
ne umije dok mu krvolok
zjenica i put nade znači
poginut ćeš nećeš shvatiti
da je kroz moju suzu pogled
od zloglasnog snajpera jači
MOSTAR
Paganskim
lúkom
ustrijeljen
stari most
svijet
premostio
1994. PRVOJANUARSKO JUTRO
Nad bjelicom jutra
nasmijan nadajući se
ždralu zalutalom
iz sna u zelengoru
put da mi pokaže
ne brojim nijeme
dimnjake
vjerujem
da su sarajke i jutros
samo prispale a u led
voda se pretočila
bezbrižno da ih pričeka
SARAJEVSKI LABIRINT
Ne budi samorjeka
suzo
i dan u sarajevu
vijek je
nužno sebična
sunčeva svjetlost
i ovog proljeća
vode probudit će
od mrtvouzle
krvi mostove
u sinje more
da odnesu,
gole i bezimene
obale paukovoj
strpljivoj naravi
da se predaju
PONOĆNA RAZGLEDNICA
Noćas noći koja progleda
goraždanskim pendžerima
lastavice rađaju se u letu
nakon kojeg behar kameno
lice drine ugledat će zadnji
osmijeh nas koji se ćupriji
ijednoj ne nadamo noćas
noći umiru molitve
da sabah ima s kim
dunjaluk podijeliti
DRAGA DJECO
kada budete vidjela
da nismo vratili se
sa vama poginuli smo
radosne ne nađete li nas
u vašim noćnim srcima
u vašim mislima pred molitvu
u vašim pogledima uoči odluke
od tuge poginuli smo
nejaki da preživimo
dugovjeki zagrljaj
kratkovjekih očeva
MI MORAMO
USEBI PROZOR OTVORITI
Sarajevo tunel je u kojem grčevito
pokušavamo spasiti lijepe uspomene
ferdinadn franc čeka nas na izlazu
na ulazu čeka nas princip gavrilo
mi dublje u zemlju živi ne možemo
3. T R A G
NIŠTA NEPOZNATO
Sa trebevića
gvozdenog vjetra
huk dok mrvi
tišinu u mojim
prstima
sjetim se
punom šakom
razbijenog ogledala
i pokušavam spasiti
proljetno jutro u njemu,
zatim se ne događa
ništa nepoznato mojim
prijateljima diljem noći
oni mirno spavaju
PREMISA
Svrh
mača
proklijala
sjenko
moja
slobodi
ne
nadaj
se
moj
hod
nije
juriš
slobodaniov
ja
znam
usebi
plakati
suza
mi
nije
prilika
oko
koje
čopor
okupljam
JA BRANIM
Ja branim vode
kap u kojoj
srce treperi
svjetlosti
iskru u kojoj
zjenica svanjava
vjetra
dah u kojem
grlo zbori
ruku
miris u mirisu
behara
sjećanja
klas u zrnu
rose ja branim
IZ NOĆNOG MARŠA
U babovoj
avliji pas
da mi se
obraduje
ružnom snu
majka
neka se otme i
hrastova
vrata
otvori
posljednju
lijepu
riječ
da spasim
NE ČEKAJ ZABORAVIT ĆEŠ
Kao satirski džam prljavo
nebo nad zelengorom
čeka me čekaš me
očiju punih pepela
ne čekaj raduj se
sitom vjetru moja
poharana avlijo
ne tuguj zaboravit ćeš
među vrapce siniju
iznijeti
1994. ZIMA
Kroz mećave bjelašničke
olomlanjskim vjetrom
zelenookim nošen sanjam
sarajevske kapije
kao bajramsko nebo molitvi
proljeću otvorene
pčela da ne podivlja
da dočeka brata sestrica
majci iz ruku sinija da
zarudi, pušku da odmorim.
PROLJETNI SABAH
U zelengori
s mravima duše moje pola je
a pola moje duše s djecom je
u sarajevu
i ja sam slavuj na treskavici
pjevam o otkinutim krilima
vrijeme zalutalo za krdom
kobaca vidik dok osvaja
i izgubljeno tone među neboglavu
nejač bosansku, ona će svjetlosti
novi oblak na put iznijeti u pupoljak
otrova da se ne zatvori gledajući
maglić i trebević kao dva jedra
usred potopa
ŠUTJETI NAM JE LJUBAVI
Ako poginem
ne reci nikome neću reći
pogineš li
šutjeti nam je ljubavi
rođeni smo na pragu
i istoka i zapada
među bedemima zidanim
da se ne ruše
digoše se
u novi smrtonosni oblak
žrtve njihovog ludila
više niko iz svog srca
ni među prijatelje ne iznosi
ako poginem
ne reci nikome neću reći
pogineš li
šutjeti nam je ljubavi
TIŠINA ZA MOJU DJECU
U frižideru tišina za moju
djecu tišina u kuhinji koja dobro
pamti hladan dah iz frižidera
u česmi tišina za moju
djecu tišina u kupatilu zaboravilo je
vruć dah iz česme
u televizoru tišina za moju
djecu tišina u sobi mrak je
raselio glavne junake
u slušalici tišina za moju
djecu tišina u telefonu ne sjeća se
broja kojim su ga budili prijatelji
nakon novogodišnjeg vatrenog natjecanja
tišina u sarajevu među mojom
djecom probudi znatiželju
sjete se da kroz unhcerov najlon imaju
vidjeti samo pogotke koje nemaju s čim
polijepiti, i vrate se u svoje djetinjstvo
KĆERI MOJE
Radujte se dok padaju
sniježne pahuljice
ali zaboraviti nemojte
i slijepe glavnje su
prirodna pojava
u bosni ima oblak
u njega slobodani
odmeću se i sanjaju
kako su bili anđeli
UOČI MIRA
Suncu himnu ne čuješ
dijete
ono pijevci sabaha boje se
pšeničnim vjetrom namirisane lisice
iz velikih pernatih loga
izvući će se konjima sijede
repove da počupaju
i u bosni nebo udave
KRUNSKI SVJEDOK
Proći će rat
ratnik ostat će
konjanik bez konja
tiho da boluje pobjede
i pogine od tuge
što nije poginuo
u borbi za mir
u bici za život
što nije poginuo
s prijateljima
TRANSVERZALA
Plina
ruskog
plamičak
kao
pauk
zavlači se
u sarajevski
mrak
moj
neumitni
prijatelj
redovno mi
očima
svjetlost
zelengore
donese
glas
velikog
tetrijeba
mirisom
luča
moje
grlo
probudi
đogata
u djedovo
guvno
da uvedem
UZASTOPNE TIŠINE
Proljetni sabah je a nisam
u zelengori među ptičijim
južnim strahovima pamet
ne brusim u kasarni ispred
sviježe prefarbanih zidova
dimom sarajevske drine
davim se, uzastopne tišine
u novo slijepo ogledalo
potapaju me, nepoginulom
vjetru da se nadam on će
za mnom oči mi zatvoriti
ŠTAKE BOSANSKE TRAG
Štake bosanske trag glas je
neodgodivo razložne ljubavi
kao onovremeni pijetao zvijezde
bezobzirno grlatu mladost
probudit će, u tišini da progleda
na krilima sutrašnjeg nevremena
NA PRAGU BEZ VRATA
U sarajevu u tepebašinoj
na pragu bez vrata
kao mrtvorođenčad goli
budimo se dušo moja
i decembarskim osmijehom
njegujemo neporušene zidove
smrti oblak bio je
i prošao odnio je
jutro puno vedrih očiju
ostali su kopci ko će im
perje napuniti nebom
koje sanja
i miriše na kišu
HOD
Zadugo
krčimo
puteve
dušo
vrijeme je
i da ih
sadimo
đogata mi
probudi
u zoru
odoh
u zelengori
moga vuka
pronaći
da rane
u potok
zakopamo
SJEVERNJAČO BISTRA SUZO
Ni sjećanje na dah
vjetra zelengorom što miriše
neću ponijeti
san u kojem bude se
sjećanja na gomilu ljubavi
ni bol mostova zametenih
sporednim ulicama ponijeti
neću glas koji mami u pobjedu
putujućih skakavaca oluja obzorom
dok bjesni ne ponavljam ni jedno ime
bezimene majke da ne probudim
moja je obala puna šaka
leda sa himalaja naša je
obala sjevernjačo bistra
suzo ti meni ne možeš pomoći
svijet je napisan
u sebi da ga čitamo
ALIBI
Vjerujem
amebe i kitovi
nad vodom stijeni
vjeruju
mravi i slonovi
nad stijenom oblaku
vjeruju
muhe i kondori
nad oblakom zvijezdi
vjeruju
ljudi i bogovi
nad zvijezdom suzi
vjeruju
i događa mi se
iz žive rane
kao let odmjerene
korake čujem ...
mojoj milici i svim ženama
koje su vođene majčinskom
ljubavlju nadmudrile zlo
i omogućile nam
da odbranimo pravo
na odbranu života
(1990. - 1997.)
1. P U T
EPITAF
Svjetlosti
slijepo
ne raduj se
dušo utrnut će
snovi iz kojih
progledala si
i naša krhka
pamet zaboravit će
pitanje za koje
tražimo
ljubav
a ne
odgovor
TRAG
Nicali smo
uzvodno
vrelo nismo
prepoznali
mlinara su
poljski miševi
po šumi raznijeli
kći mu
puževe uzgaja
sin joj
kućice im ruši
mjesec je
truhla pečurka
3. 20.07.1969.
Mjesečeva gnijezda
uzalud pobrojaste
ni traga kukavičjem
jajetu u njima
lajkina sjenka nije
vas iz šume izvela
krivolovačkoj pameti
dorasli u zalogajima
uz osmijeh
glave razmjenjujete
NE SANJAJ SLOBODU
Da čuva stado
jato krdo roj čopor
riku poj njisku zuj
lavež da sluša
da kuša pogaču
ženu i molitvu
djecu
i među da ljubi
i pjeva
domaćin je
domaćine moj
ne sanjaj slobodu
kojoj ime znaš
u našem prhkom domu
šejtana probudit ćeš
BOLU NA VOLJU
Sebe sit žedan suze na svojim
rukama izdahnut ćeš domaćine
zemlja se odrekla hitrog
jezika zdenac vruća magla
raznosi samoniklo nebo
ne tiče tvoja molitva
nebu dati nisi mogao trena
više nego što je zarobilo
vodi dati nisi mogao kapi
više nego što je oslobodila
zemlji dati nisi mogao zrna
više nego što je rodila
bol ti je svjedok da svjedoka
nemaš već činiš bolu na volju
razborit kao trešnja u proljeće
PUTOKAZ
I dok imaš gdje
tamo ne ide ti se htjelo bi
dalje medvjedi dok spavaju
u njihovim snovima maticu da nađeš
tek rođene lovce milosti da uči
i dok imaš gdje
tamo ne ide ti se htjelo bi
dublje od čestara algi amforu
da pratš tek rođene pirate
sa dna svoje tame svjetlosti da uči
i dok imaš gdje
tamo ne ide ti se htjelo bi
više od gladnoga neba slavuja
da slušaš tek rođene kopce
viteštvu dok uči
i dok imaš gdje
idi
idi
samo idi idi nemoj stati
što budeš stiglo prestići
to će te i prepoznati
IZBOR
Sve što zajedno
sijali ste
i što je niklo
sve osim izdaje
izdajom proglasiste
gospodo proleteri
razjedinite se
gospodaru samo
to ako je uvjet da
vam dopusti
da kažete: Ovo smo
i prije jeli!
OPSADA
Zvjezdanom
prašinom
razjareni
s plamenih
krila
komune
u plemenske
rovove
poput
voštanica
tope se
drugovi,
snovima im
vjerovao si
domaćine
očima
svojim
ne vjeruješ
kao most
usputan
dom tvoj
krvavim
bionjačama
opsjedaju,
doživiš li
da pitaš
za makovo
zrno pitaj
od zastava
ciganke su
djeci gaće
sašile
PRO/VIZIJA
Nema vas vodonoše
zlatonosna grla da ispirate
birate zvanje
za sutrašnje izdanje
nema vas glasnogovornici
krunu da krunite
iz gladnih dana
u dan gladnih žurite
učiteljima sutra je juče
ne ponovilo se
generali od sebe uče
ne dogodilo se
sunokriljeni pod jedno nebo
zvjezdojepci po savijesti svoje
žesti love snove i uranke
dugodnevnice i proplanke
vododijelnice
i barke
NA LEDINI
Daleko je
bog i
marks
daleko je
daleko je
dunav i
jadran
daleko je
daleko je
mladost i
starost
daleko je
daleko su
prijatelji i
neprijatelji
daleko su,
sam sa sobom
dan kao pogaču
osahlu mrvim
PRISJEĆANJE
Februarskim suncem
lisičijim repom
zametena ulica
sjećanje je moje
moje je sjećanje
nad mliječnim putem
lampa razbijena
U ZAVIČAJU
Na
ovom
pomolu
kojeg raznijeli su
u zemlju djedovi unuci u nebo
i četrdeset godina ranije čekao sam
ni danas ne znam koga odnekud da svrati
i kao pupoljak darežljiv glas donese. Bože
pomozi mi da samo živu glavu ne spasim
POD RUŽOM
U prahu nogom
a nogom u vjetru
mi ovdje snove
ne snivamo sadimo ih
kao bagremovo kolje
od usjeline do ledine
od jalije do avlije
od gradine do čaršije
od ogriska do opuška
niču sijeda proljeća
i prkose moru vremena
kojim ne plovi ni naša
kijametska lađa,
a srce tvoje ljubavi
kao noćni leptir je
dušo ako mu obećam
budućnost ubit ću te
SRETAN JER NE VJERUJE
Sretan jer ne vjeruje da će
iz neodgodivog dana u podne
na lijevu i desnu obalu uma
kanuti crna i bijela suza
sretan jer ne vjeruje da će
iz žute noći
nadolazećem suncu u ždrijelo
zelena žaba uskočiti
sretan jer ne vjeruje da će
nakon crvenostrukog prepada
u krilatom gnijezdu
iz vlastitog luga uzletjeti
sretan je glineni golub
PREDIGRA
Na centralnom trgu
vodenim topuzima
brigada vatrogasaca
radoznalim junošama
besplatno hladi jajca
nerazgovjetna masa očeva
strasno dok navija ti bježiš
u svoju slijepu ulicu
i moliš se /da ih ne čuješ
to je sve što možeš učiniti/
sirota dušo djevojačka,
cigani čerge pakuju
da promijene domovinu
STRATEGIJA
Juri i mrmlja: Braćo,
vidio sam... vidio sam...
trči i šapuće: Braćo,
vidio sam... vidio sam...
ide i govori: Braćo,
vidio sam vidio sam
gmiže i viče: Braćo,
vidio sam! vidio sam!
stoji i kliče: Braćo,
vidio sam!! vidio sam!!
sjedi i urliče: Braćo,
vidio sam!!! vidio sam!!!
na centralnom trgu leži, i ne diše
o trošku krivolovačkog društva
u zemlju je posađen,
istog dana u bosnu svratili su
ždralovi i u evropi rat je počeo
2. H O D
PUT
Zemlja miriše na korake
zrele u hodu beskućnika
jahači pameti samo taj
trag još nisu prepoznali
slobodane
zato ni tebi jasno nije kako si
i noinom barkom naoružan zalutao
suzi ne raduj se ispod gluhog
bremena ne nadaj se osmijehu
OBJAVA
Odjeveni u nježnu kožu kameleoni se
u svoje duboke repove šutke povlače
iz slijepe kiše pleme slobodana
na sjevernjaču ponovio kidiše
ni u zelengori kurjaku
jasno da ne bude čopor kakav je
iza čije čeljusti za dušu kurjačku
ni jedan toplokrvni stvor ne opstade
iz slijepe kiše pleme slobodana
na sjevernjaču ponovo kidiše
odjeveni u nježnu kožu kameleoni se
u svoje duboke repove šutke povlače
OGLEDALO
Nema ogledala
u kojem je
uz dječija srdašca
svjetlost prirastala
na njegove oči četveronoške
okomio si se brate slobodane
ne mogu ti pomoći devet koljena
slijepo lice da ne nosiš
SUPOZICIJA
Prozor iz mog doma
i iz tvog doma prozor
gledali su u maglić
vječan kao nebo
tebi to nije bilo
dovoljno slobodane
i moj dom je
prozor u nebo,
da se probudim
i mačku u gaj
što je izmakla
ponovo pripitomim
MOLITVA
Bože pomozi slobodanima
između suda slijepog
i nijemog djela raspeti
oni nisu u stanju pratiti
vrijeme koje nemilosrdno
prolazi i nositi breme
koje nemilosrdno raste
iza topova kao ispred
ikonostasa ponovo
okupiše se i tri godine
ubijaju djecu
tvrdeći da i ne postoje
slobodanima pomozi
bože oslobodi ih
iz grobova besmrtnih
iz mrtvorođenih snova
PODIVLJALI KAMEN
Od zvijeri više
i samu smrt
ponizio si
slobodane osporavam ti pravo
u ljudskom obliku u ljudskoj
tragediji da sudjeluješ
podivljali kamen
ti si u kainovoj
torbi u bosanske avlije
donešen da ni vrapci
nemaju od čega
gnijezdo razviti
ĆUD
Iz jutra u koje propao je
zavičajni pauk među tihe
crne zvijezde penješ se
rođen si među robovima
i samo rasteš slobodane
bog ti nije na pomoći
konačno nepopravljivu
smrt dok ne dotakneš
ORDINATA
Skupštinu slobodanovu da preživimo
u parkovima sarajevskim i korijenje
gine,
mimo te visine svaka nada zločin je
i hrani se pupoljcima bezimene krvi
PROPOVJEDNIČE
u hladu krvi sam što čekaš sutra
slobodanovim suncem da te ogrije
i ni jedno danas nije ti
ni do koljena a juče svako
mimo planina udijevaš
tebi od sutra ni sutra nema
a ni danas neće biti jučer,
od samohrane grúdi otrgnut
i ljubeći slatku lažu
halapljivo toneš u svoje nokte,
smrt po tebe neće doći
ti si njeno živo ogledalo
ODLUKA
Bos gladan go žedan
da mogu
goropadna bosanska
zemljico tobom hoditi
ne bih
u rosi sabah dočekao
na magliću
među rasutim sniježnim
kulama smijao bih se
suncu igrao bih se
žedan go gladan bos
ne mogu
i među slobodanima
moram pušku nositi,
iza njih triput sam
u svojoj
avliji korov krčio
u svojoj
bašči trešnju sadio
iz potoka
ćupriju vadio
KUDA ĆU
Kuda ću ne pitaj dušo
i kamen iz drine zove me
da pozovem prijatelje
tvrdu suzu da ponesu
slijepe čizme da obujemo
dok smo mi sanjali pijevac je
s prokrustom sabah podijelio
dok smo mi pjevali pjesma je
u gluhoj noći u vrisak potonula
NE/PRILIKA
Kuda ćeš
ptico
skitnico
u bosni
crvi
najljepše
pjevaju
slijepi su
pupoljci
koji
nemaju
korjena
ako te
hrane
ponori
i nama
nebo je
pod
nogama
da te
mame
vrhovi
bila bi
u jatu
bosanskom
skitnico
ptico
kuda ćeš
nose li te
strahovi
već si
poginula
UOČI BOJA
Kao hrast nad drvosječom
spokojan dorastao ždrijelu
nebeskom i gologlavom tragu
niz planinu drini zelenoj
glas ne čujem ne vidim
tople krovove proljeću ruke
ne ljubim ne sanjam bistre
mostove prijatelje ne čekam
spokojan kao hrast
nad drvosječom tišinu uzgajam
PAD BJELAŠNICE
Idem
i sanjam ostatak
srca nije dovoljan
da me probudi
pčelinji oganj
pali trepavice
iz zjenica mi
bilo bjelašnice
da oslobodi
IGMANSKI DEMARŠ
Medvjedu u šape
glavu zavlačim
ne vjeruje mi
da živ je
da živ sam
ne vjerujem mu
(ko je lud da vjeruje
dok vladaju ludaci)
kroz naša otvorena srca
četiri proljeća izgubljenih
vjesnika mira prošla su
i ostavila po vrelu kap
neba umjesto molitve
(naše duše su
sprženi kukurijeci)
dok čekamo red
da se ne pokajemo
redovi svijetlećih mrava
napuštaju obećanu
dolinu (čovjek je riješio pitanje
rata mira pitanje
u kalendaru je božijem)
SARAJKA IZ REDA ZA VODU
Na biljegu sam krstokrakoj
zjenici u tvom vampir-oku
slobodane slobodno pucaj
bog je robu svom
dopustio da vidi
koliko i razumije
oko tvoje mene ugledati
ne umije dok mu krvolok
zjenica i put nade znači
poginut ćeš nećeš shvatiti
da je kroz moju suzu pogled
od zloglasnog snajpera jači
MOSTAR
Paganskim
lúkom
ustrijeljen
stari most
svijet
premostio
1994. PRVOJANUARSKO JUTRO
Nad bjelicom jutra
nasmijan nadajući se
ždralu zalutalom
iz sna u zelengoru
put da mi pokaže
ne brojim nijeme
dimnjake
vjerujem
da su sarajke i jutros
samo prispale a u led
voda se pretočila
bezbrižno da ih pričeka
SARAJEVSKI LABIRINT
Ne budi samorjeka
suzo
i dan u sarajevu
vijek je
nužno sebična
sunčeva svjetlost
i ovog proljeća
vode probudit će
od mrtvouzle
krvi mostove
u sinje more
da odnesu,
gole i bezimene
obale paukovoj
strpljivoj naravi
da se predaju
PONOĆNA RAZGLEDNICA
Noćas noći koja progleda
goraždanskim pendžerima
lastavice rađaju se u letu
nakon kojeg behar kameno
lice drine ugledat će zadnji
osmijeh nas koji se ćupriji
ijednoj ne nadamo noćas
noći umiru molitve
da sabah ima s kim
dunjaluk podijeliti
DRAGA DJECO
kada budete vidjela
da nismo vratili se
sa vama poginuli smo
radosne ne nađete li nas
u vašim noćnim srcima
u vašim mislima pred molitvu
u vašim pogledima uoči odluke
od tuge poginuli smo
nejaki da preživimo
dugovjeki zagrljaj
kratkovjekih očeva
MI MORAMO
USEBI PROZOR OTVORITI
Sarajevo tunel je u kojem grčevito
pokušavamo spasiti lijepe uspomene
ferdinadn franc čeka nas na izlazu
na ulazu čeka nas princip gavrilo
mi dublje u zemlju živi ne možemo
3. T R A G
NIŠTA NEPOZNATO
Sa trebevića
gvozdenog vjetra
huk dok mrvi
tišinu u mojim
prstima
sjetim se
punom šakom
razbijenog ogledala
i pokušavam spasiti
proljetno jutro u njemu,
zatim se ne događa
ništa nepoznato mojim
prijateljima diljem noći
oni mirno spavaju
PREMISA
Svrh
mača
proklijala
sjenko
moja
slobodi
ne
nadaj
se
moj
hod
nije
juriš
slobodaniov
ja
znam
usebi
plakati
suza
mi
nije
prilika
oko
koje
čopor
okupljam
JA BRANIM
Ja branim vode
kap u kojoj
srce treperi
svjetlosti
iskru u kojoj
zjenica svanjava
vjetra
dah u kojem
grlo zbori
ruku
miris u mirisu
behara
sjećanja
klas u zrnu
rose ja branim
IZ NOĆNOG MARŠA
U babovoj
avliji pas
da mi se
obraduje
ružnom snu
majka
neka se otme i
hrastova
vrata
otvori
posljednju
lijepu
riječ
da spasim
NE ČEKAJ ZABORAVIT ĆEŠ
Kao satirski džam prljavo
nebo nad zelengorom
čeka me čekaš me
očiju punih pepela
ne čekaj raduj se
sitom vjetru moja
poharana avlijo
ne tuguj zaboravit ćeš
među vrapce siniju
iznijeti
1994. ZIMA
Kroz mećave bjelašničke
olomlanjskim vjetrom
zelenookim nošen sanjam
sarajevske kapije
kao bajramsko nebo molitvi
proljeću otvorene
pčela da ne podivlja
da dočeka brata sestrica
majci iz ruku sinija da
zarudi, pušku da odmorim.
PROLJETNI SABAH
U zelengori
s mravima duše moje pola je
a pola moje duše s djecom je
u sarajevu
i ja sam slavuj na treskavici
pjevam o otkinutim krilima
vrijeme zalutalo za krdom
kobaca vidik dok osvaja
i izgubljeno tone među neboglavu
nejač bosansku, ona će svjetlosti
novi oblak na put iznijeti u pupoljak
otrova da se ne zatvori gledajući
maglić i trebević kao dva jedra
usred potopa
ŠUTJETI NAM JE LJUBAVI
Ako poginem
ne reci nikome neću reći
pogineš li
šutjeti nam je ljubavi
rođeni smo na pragu
i istoka i zapada
među bedemima zidanim
da se ne ruše
digoše se
u novi smrtonosni oblak
žrtve njihovog ludila
više niko iz svog srca
ni među prijatelje ne iznosi
ako poginem
ne reci nikome neću reći
pogineš li
šutjeti nam je ljubavi
TIŠINA ZA MOJU DJECU
U frižideru tišina za moju
djecu tišina u kuhinji koja dobro
pamti hladan dah iz frižidera
u česmi tišina za moju
djecu tišina u kupatilu zaboravilo je
vruć dah iz česme
u televizoru tišina za moju
djecu tišina u sobi mrak je
raselio glavne junake
u slušalici tišina za moju
djecu tišina u telefonu ne sjeća se
broja kojim su ga budili prijatelji
nakon novogodišnjeg vatrenog natjecanja
tišina u sarajevu među mojom
djecom probudi znatiželju
sjete se da kroz unhcerov najlon imaju
vidjeti samo pogotke koje nemaju s čim
polijepiti, i vrate se u svoje djetinjstvo
KĆERI MOJE
Radujte se dok padaju
sniježne pahuljice
ali zaboraviti nemojte
i slijepe glavnje su
prirodna pojava
u bosni ima oblak
u njega slobodani
odmeću se i sanjaju
kako su bili anđeli
UOČI MIRA
Suncu himnu ne čuješ
dijete
ono pijevci sabaha boje se
pšeničnim vjetrom namirisane lisice
iz velikih pernatih loga
izvući će se konjima sijede
repove da počupaju
i u bosni nebo udave
KRUNSKI SVJEDOK
Proći će rat
ratnik ostat će
konjanik bez konja
tiho da boluje pobjede
i pogine od tuge
što nije poginuo
u borbi za mir
u bici za život
što nije poginuo
s prijateljima
TRANSVERZALA
Plina
ruskog
plamičak
kao
pauk
zavlači se
u sarajevski
mrak
moj
neumitni
prijatelj
redovno mi
očima
svjetlost
zelengore
donese
glas
velikog
tetrijeba
mirisom
luča
moje
grlo
probudi
đogata
u djedovo
guvno
da uvedem
UZASTOPNE TIŠINE
Proljetni sabah je a nisam
u zelengori među ptičijim
južnim strahovima pamet
ne brusim u kasarni ispred
sviježe prefarbanih zidova
dimom sarajevske drine
davim se, uzastopne tišine
u novo slijepo ogledalo
potapaju me, nepoginulom
vjetru da se nadam on će
za mnom oči mi zatvoriti
ŠTAKE BOSANSKE TRAG
Štake bosanske trag glas je
neodgodivo razložne ljubavi
kao onovremeni pijetao zvijezde
bezobzirno grlatu mladost
probudit će, u tišini da progleda
na krilima sutrašnjeg nevremena
NA PRAGU BEZ VRATA
U sarajevu u tepebašinoj
na pragu bez vrata
kao mrtvorođenčad goli
budimo se dušo moja
i decembarskim osmijehom
njegujemo neporušene zidove
smrti oblak bio je
i prošao odnio je
jutro puno vedrih očiju
ostali su kopci ko će im
perje napuniti nebom
koje sanja
i miriše na kišu
HOD
Zadugo
krčimo
puteve
dušo
vrijeme je
i da ih
sadimo
đogata mi
probudi
u zoru
odoh
u zelengori
moga vuka
pronaći
da rane
u potok
zakopamo
SJEVERNJAČO BISTRA SUZO
Ni sjećanje na dah
vjetra zelengorom što miriše
neću ponijeti
san u kojem bude se
sjećanja na gomilu ljubavi
ni bol mostova zametenih
sporednim ulicama ponijeti
neću glas koji mami u pobjedu
putujućih skakavaca oluja obzorom
dok bjesni ne ponavljam ni jedno ime
bezimene majke da ne probudim
moja je obala puna šaka
leda sa himalaja naša je
obala sjevernjačo bistra
suzo ti meni ne možeš pomoći
svijet je napisan
u sebi da ga čitamo
ALIBI
Vjerujem
amebe i kitovi
nad vodom stijeni
vjeruju
mravi i slonovi
nad stijenom oblaku
vjeruju
muhe i kondori
nad oblakom zvijezdi
vjeruju
ljudi i bogovi
nad zvijezdom suzi
vjeruju
i događa mi se
iz žive rane
kao let odmjerene
korake čujem ...
