SJEVERNJAČO
BISTRA SUZO



(1990. - 1997.)
_________________________________

1. P U T
_________________________________

EPITAF

Svjetlosti slijepo
ne raduj se dušo 
oslijepit će snove
koje si progledala

i naša krhka pamet 
zaboravit će pitanje 
za koje tražimo 

ljubav
a ne
odgovor


TRAG

Nicali smo
uzvodno 

vrelo nismo
prepoznali
 
mlinara su poljski 
miševi po šumi 
raznijeli
 
kći mu puževe uzgaja
sin joj kućice im ruši 

mjesec je truhla 
pečurka


3. 20.07.1969.

Mjesečeva gnijezda
uzalud pobrojaste
ni traga kukavičjem
jajetu u njima

lajkina sjenka nije
vas iz šume izvela

krivolovačkoj pameti
dorasli u zalogajima
uz osmijeh
glave razmjenjujete


NE SANJAJ SLOBODU

Da čuva stado
jato krdo roj čopor

riku poj njisku zuj
lavež da sluša

da kuša pogaču
ženu i molitvu

djecu
i među da ljubi
i pjeva

domaćin je

domaćine moj
ne sanjaj slobodu
kojoj ime znaš

u našem prhkom domu
šejtana probudit ćeš


BOLU NA VOLJU

Sebe sit žedan suze
na svojim rukama
izdahnut ćeš domaćine
zemlja se odrekla hitrog
jezika zdenac vruća magla
raznosi samoniklo nebo
ne tiče tvoja molitva
nebu dati nisi mogao trena
više nego što je zarobilo
vodi dati nisi mogao kapi
više nego što je oslobodila
zemlji dati nisi mogao zrna
više nego što je rodila
bol ti je svjedok da svjedoka
nemaš već činiš bolu na volju
razborit kao trešnja u proljeće


PUTOKAZ

I dok imaš gdje
tamo ne ide ti se htjelo bi
dalje medvjedi dok spavaju
u njihovim snovima maticu da nađeš
tek rođene lovce milosti da uči

i dok imaš gdje
tamo ne ide ti se htjelo bi
dublje od čestara algi amforu
da pratš tek rođene pirate
sa dna svoje tame svjetlosti da uči

i dok imaš gdje
tamo ne ide ti se htjelo bi
više od gladnoga neba slavuja
da slušaš tek rođene kopce
viteštvu dok uči

i dok imaš gdje
idi
idi
samo idi idi nemoj stati
što budeš stiglo prestići
to će te i prepoznati


IZBOR

Sve što zajedno
sijali ste
i što je niklo
sve osim izdaje
izdajom proglasiste

gospodo proleteri

razjedinite se
gospodaru samo
to ako je uvjet da
vam dopusti
da kažete: Ovo smo
i prije jeli


OPSADA

Zvjezdanom
prašinom
razjareni
s plamenih
krila
komune
u plemenske
rovove
poput
voštanica
tope se
drugovi,
snovima im
vjerovao si

domaćine

očima
svojim
ne vjeruješ
kao most
usputan
dom tvoj
krvavim
bionjačama
opsjedaju,
doživiš li
da pitaš
za makovo
zrno pitaj
od zastava
ciganke su
djeci gaće sašile


PRO/VIZIJA

Nema vas vodonoše
zlatonosna grla da ispirate
birate zvanje
za sutrašnje izdanje

nema vas glasnogovornici
krunu da krunite
iz gladnih dana
u dan gladnih žurite

učiteljima sutra je juče
ne ponovilo se
generali od sebe uče
ne dogodilo se

sunokriljeni pod jedno i jedino nebo
zvjezdojepci po savijesti svoje
žesti love snove i uranke
dugodnevnice i proplanke
vododijelnice
i barke


NA LEDINI

Daleko je
bog i
marks
daleko je
daleko je
dunav i
jadran
daleko je
daleko je
mladost i
starost
daleko je
daleko su
prijatelji i
neprijatelji
daleko su,
sam sa sobom
dan kao pogaču
osahlu mrvim


PRISJEĆANJE

Februarskim suncem
lisičijim repom
zametena ulica
sjećanje je moje

moje je sjećanje
nad mliječnim putem
lampa razbijena


U ZAVIČAJU

Na
ovom
pomolu
kojeg raznijeli su
u zemlju djedovi unuci u nebo
i četrdeset godina ranije čekao sam
ni danas ne znam koga odnekud da svrati
i kao pupak darežljiv glas donese. Bože
pomozi mi da samo živu glavu ne spasim


POD RUŽOM

U prahu nogom
a nogom u vjetru
mi ovdje snove
ne snivamo sadimo ih
kao bagremovo kolje

od usjeline do ledine
od jalije do avlije
od gradine do čaršije
od ogriska do opuška
niču sijeda proljeća
i prkose moru vremena
kojim ne plovi ni naša
kijametska lađa,
a srce tvoje ljubavi
kao noćni leptir je
dušo ako mu obećam
budućnost ubit ću te


SRETAN JER NE VJERUJE

Sretan jer ne vjeruje da će
iz neodgodivog dana u podne
na lijevu i desnu obalu uma
kanuti crna i bijela suza

sretan jer ne vjeruje da će
iz žute noći
nadolazećem suncu u ždrijelo
zelena žaba uskočiti

sretan jer ne vjeruje da će
nakon crvenostrukog prepada
u krilatom gnijezdu
iz vlastitog luga uzletjeti

sretan je glineni golub


PREDIGRA

Na centralnom trgu
vodenim topuzima
brigada vatrogasaca
radoznalim junošama
besplatno hladi jajca

nerazgovjetna masa očeva
strasno dok navija ti bježiš
u svoju slijepu ulicu
i moliš se /da ih ne čuješ
to je sve što možeš učiniti/

sirota dušo djevojačka,
cigani čerge pakuju
da promijene domovinu


STRATEGIJA

Juri i mrmlja: Braćo,
vidio sam... vidio sam...

trči i šapuće: Braćo,
vidio sam... vidio sam...

ide i govori: Braćo,
vidio sam vidio sam

gmiže i viče: Braćo,
vidio sam! vidio sam!

stoji i kliče: Braćo,
vidio sam!! vidio sam!!

sjedi i urliče: Braćo,
vidio sam!!! vidio sam!!!

na centralnom trgu leži, i ne diše

o trošku lovačkog društva
u zemlju je iznešen,
istog dana u bosnu svratili su
ždralovi i u evropi rat je počeo



2. H O D
______________________________

PUT

Zemlja miriše na korake
zrele u hodu beskućnika

jahači pameti samo taj
trag još nisu prepoznali

slobodane

zato ni tebi jasno nije kako si
i noinom barkom naoružan zalutao

suzi ne raduj se ispod gluhog
bremena ne nadaj se osmijehu


OBJAVA

Odjeveni u nježnu kožu kameleoni se
u svoje duboke repove šutke povlače

iz slijepe kiše pleme slobodana
na sjevernjaču ponovio kidiše

ni u zelengori kurjaku
jasno da ne bude čopor kakav je
iza čije čeljusti za dušu kurjačku
ni jedan toplokrvni stvor ne opstade

iz slijepe kiše pleme slobodana
na sjevernjaču ponovo kidiše

odjeveni u nježnu kožu kameleoni se
u svoje duboke repove šutke povlače


OGLEDALO

Nema ogledala
u kojem je
uz dječija srdašca
svjetlost prirastala

na njegove oči četveronoške
okomio si se brate slobodane
ne mogu ti pomoći devet koljena
slijepo lice da ne nosiš


SUPOZICIJA

Prozor iz mog doma
i iz tvog doma prozor

gledali su u maglić
vječan kao nebo

tebi to nije bilo
dovoljno slobodane

i moj dom je
prozor u nebo,

da se probudim

i zvijer u tebi  
pripitomim.


MOLITVA

Bože pomozi slobodanima
između suda slijepog
i nijemog djela raspeti
oni nisu u stanju pratiti
vrijeme koje nemilosrdno
prolazi i nositi breme
koje nemilosrdno raste

iza topova kao ispred
oltara okupiše se i četiri  
godine ubijaju djecu
tvrdeći da i ne postoje

slobodanima pomozi
bože oslobodi ih
iz grobova besmrtnih
iz mrtvorođenih snova


PODIVLJALI KAMEN

Od zvijeri više
i samu smrt
ponizio si
slobodane osporavam ti pravo
u ljudskom obliku u ljudskoj
tragediji da sudjeluješ
podivljali kamen
ti si u kainovoj
torbi u bosanske avlije
donešen da ni vrapci
nemaju od čega
gnijezdo razviti


ĆUD

Iz jutra u koje propao je
zavičajni pauk među tihe
crne zvijezde penješ se

rođen si među robovima
i samo rasteš slobodane

bog ti nije na pomoći
konačno nepopravljivu
smrt dok ne dotakneš


ORDINATA

Skupštinu slobodanovu da preživimo
u parkovima sarajevskim i korijenje
gine,
mimo te visine svaka nada zločin je
i hrani se pupoljcima bezimene krvi


PROPOVJEDNIČE

u hladu krvi sam što čekaš sutra
slobodanovim suncem da te ogrije
i ni jedno danas nije ti
ni do koljena a juče svako
mimo planina udijevaš
tebi od sutra ni sutra nema
a ni danas neće biti jučer,
od samohrane grúdi otrgnut
i ljubeći slatku lažu
halapljivo toneš u svoje nokte,
smrt po tebe neće doći
ti si njeno živo ogledalo


ODLUKA

Bos gladan go žedan
da mogu
goropadna bosanska
zemljico tobom hoditi
ne bih
u rosi sabah dočekao

na magliću
među rasutim sniježnim
kulama smijao bih se
suncu igrao bih se

žedan go gladan bos
ne mogu
i među slobodanima
moram pušku nositi,

iza njih triput sam
u svojoj
avliji korov krčio
u svojoj
bašči trešnju sadio
nad potokom
ćupriju gradio

 
KUDA ĆU

Kuda ću ne pitaj dušo
i kamen iz drine zove me

da pozovem prijatelje
tvrdu suzu da ponesu

slijepe čizme da obujemo

dok smo mi sanjali pijevac je
s prokrustom sabah podijelio

dok smo mi pjevali pjesma je
u gluhoj noći u vrisak potonula


NE/PRILIKA

Kuda ćeš
ptico
skitnico
u bosni
crvi
najljepše
pjevaju
slijepi su
pupoljci
koji
nemaju
korjena
ako te
hrane
ponori
i nama
nebo je
pod
nogama
da te
mame
vrhovi
bila bi
u jatu
bosanskom
skitnico
ptico
kuda ćeš
nose li te
strahovi
već si
poginula




 
UOČI BOJA

Kao hrast nad drvosječom
spokojan dorastao ždrijelu
nebeskom i gologlavom tragu
niz planinu drini zelenoj
glas ne čujem ne vidim
tople krovove proljeću ruke
ne ljubim ne sanjam bistre
mostove prijatelje ne čekam
spokojan kao hrast
nad drvosječom tišinu uzgajam


PAD BJELAŠNICE

Idem
i sanjam ostatak
srca nije dovoljan
da me probudi

pčelinji oganj
pali trepavice
iz zjenica mi
bilo bjelašnice
da oslobodi 


IGMANSKI DEMARŠ

Medvjedu u šape
glavu zavlačim
ne vjeruje mi
da živ je
da živ sam
ne vjerujem mu
(ko je lud da vjeruje
dok vladaju ludaci)
kroz naša otvorena srca
četiri proljeća izgubljenih
vjesnika mira prošla su
i ostavila po vrelu kap
neba umjesto molitve
(naše duše su
sprženi kukurijeci)
dok čekamo red
da se ne pokajemo
redovi svijetlećih mrava
napuštaju obećanu
dolinu (čovjek je riješio pitanje
rata mira pitanje
u kalendaru je božijem)


SARAJKA IZ REDA ZA VODU

Na biljegu sam krstokrakoj
zjenici u tvom vampir-oku
slobodane slobodno pucaj

bog je robu svom
dopustio da vidi
koliko i razumije
oko tvoje mene ugledati
ne umije dok mu krvolok
zjenica i put nade znači

poginut ćeš nećeš shvatiti
da je kroz moju suzu pogled
od zloradog vizira jači


MOSTAR

Paganskim
lúkom

ustrijeljen 
stari most

svijet
premostio


1994. PRVOJANUARSKO JUTRO

Nad bjelicom jutra
nasmijan nadajući se
ždralu zalutalom
iz sna u zelengoru
put da mi pokaže
ne brojim nijeme
dimnjake
vjerujem
da su sarajke i jutros
samo prispale a u led
voda se pretočila
bezbrižno da ih pričeka


SARAJEVSKI LABIRINT

Ne budi samorjeka
suzo
i dan u sarajevu
vijek je
nužno sebična
sunčeva svjetlost
i ovog proljeća
vode probudit će
od mrtvouzle
krvi mostove
u sinje more
da odnesu,
gole i bezimene
obale našoj
blagoj naravi
da se predaju


 
PONOĆNA RAZGLEDNICA

Noćas noći koja progleda
goraždanskim pendžerima
lastavice rađaju se u letu
nakon kojeg behar kameno
lice drine ugledat će zadnji
osmijeh nas koji se ćupriji
ijednoj ne nadamo noćas
noći umiru molitve
da sabah ima s kim
dunjaluk podijeliti


DRAGA DJECO

kada budete vidjela
da nismo vratili se

sa vama poginuli smo
radosne ne nađete li nas
u vašim noćnim srcima
u vašim mislima pred molitvu
u vašim pogledima uoči odluke

od tuge poginuli smo
nejaki da preživimo
dugovjeki zagrljaj
kratkovjekih očeva


MI MORAMO  
USEBI PROZOR OTVORITI

Sarajevo tunel je u kojem grčevito
pokušavamo spasiti lijepe uspomene

ferdinadn franc čeka nas na izlazu
na ulazu čeka nas princip gavrilo

mi dublje u zemlju živi ne možemo



3. T R A G
_______________________________

NIŠTA NEPOZNATO

Sa trebevića
gvozdenog vjetra
huk dok mrvi
tišinu u mojim
prstima
sjetim se
punom šakom
razbijenog ogledala
i pokušavam spasiti
proljetno jutro u njemu,
zatim se ne događa
ništa nepoznato mojim
prijateljima diljem noći
oni mirno spavaju

 
PREMISA

Svrh 
mača  
proklijala 
sjenko 
moja 
slobodi 
ne 
nadaj 
se 
moj 
hod 
nije 
juriš 
slobodaniov 
ja 
znam 
usebi 
plakati 
suza 
mi 
nije 
prilika 
oko 
koje 
čopor 
okupljam


JA BRANIM

Ja branim vode
kap u kojoj
srce treperi

svjetlosti
iskru u kojoj
zjenica svanjava

vjetra
dah u kojem
grlo zbori

ruku
miris u mirisu
behara

sjećanja
klas u zrnu
rose ja branim


IZ NOĆNOG MARŠA

U babovoj
avliji pas
da mi se
obraduje

ružnom snu
majka
neka se otme i
hrastova
vrata
otvori

posljednju
lijepu
riječ
da spasim


NE ČEKAJ ZABORAVIT ĆEŠ

Kao satirski džam prljavo
nebo nad zelengorom
čeka me čekaš me
očiju punih pepela
ne čekaj raduj se
sitom vjetru moja
poharana avlijo
ne tuguj zaboravit ćeš
među vrapce siniju
iznijeti


1994. ZIMA

Kroz mećave bjelašničke
olomlanjskim vjetrom
zelenookim nošen sanjam

sarajevske kapije
kao bajramsko nebo molitvi
proljeću otvorene

pčela da ne podivlja
da dočeka brata sestrica
majci iz ruku sinija da
zarudi, pušku da odmorim.


PROLJETNI SABAH

U zelengori
s mravima duše moje pola je
a pola moje duše s djecom je
u sarajevu
i ja sam slavuj na treskavici
pjevam o otkinutim krilima
vrijeme zalutalo za krdom
kobaca vidik dok osvaja
i izgubljeno tone među neboglavu
nejač bosansku, ona će svjetlosti
novi oblak na put iznijeti u pupoljak
otrova da se ne zatvori gledajući
maglić i trebević kao dva jedra
usred potopa


ŠUTJETI NAM JE LJUBAVI

Ako poginem
ne reci nikome neću reći
pogineš li
šutjeti nam je ljubavi
rođeni smo na pragu
i istoka i zapada
među bedemima zidanim
da se ne ruše
digoše se
u novi smrtonosni oblak
žrtve njihovog ludila
više niko iz svog srca
ni među prijatelje ne iznosi
ako poginem
ne reci nikome neću reći
pogineš li
šutjeti nam je ljubavi


JABUKA

Kada je moja dada ponovila
riječ jabuka shvatio sam
nije samo izgugutala glasove

starija joj sestra shvatila je
da ne znam da dada zna šta je jabuka
prošle godine mama im je po jednu rodila


 
TIŠINA ZA MOJU DJECU

U frižideru tišina za moju
djecu tišina u kuhinji koja dobro
pamti hladan dah iz frižidera

u česmi tišina za moju
djecu tišina u kupatilu zaboravilo je
vruć dah iz česme

u televizoru tišina za moju
djecu tišina u sobi mrak je
raselio glavne junake

u slušalici tišina za moju
djecu tišina u telefonu ne sjeća se
broja kojim su ga budili prijatelji

nakon novogodišnjeg vatrenog natjecanja
tišina u sarajevu među mojom
djecom probudi znatiželju

sjete se da kroz unhcerov najlon imaju
vidjeti samo pogotke koje nemaju s čim
polijepiti, i vrate se u svoje djetinjstvo
 
KĆERI MOJE

Radujte se dok padaju
sniježne pahuljice

ali zaboraviti nemojte
i slijepe glavnje su

prirodna pojava
u bosni ima oblak

u njega slobodani
odmeću se i sanjaju

kako su bili anđeli


UOČI MIRA

Suncu himnu ne čuješ
dijete
ono pijevci sabaha boje se
pšeničnim vjetrom namirisane lisice
iz velikih pernatih loga
izvući će se konjima sijede
repove da počupaju
i u bosni nebo udave


KRUNSKI SVJEDOK

Proći će rat
ratnik ostat će

konjanik bez konja
tiho da boluje pobjede

i pogine od tuge
što nije poginuo
u borbi za mir

u bici za život
što nije poginuo
s prijateljima


TRANSVERZALA

Plina
ruskog
plamičak
kao
pauk
zavlači se
u sarajevski
mrak
moj
neumitni
prijatelj
redovno mi
očima
svjetlost
zelengore
donese
glas
velikog
tetrijeba
mirisom
luča
moje
grlo
probudi
đogata
u djedovo
guvno
da uvedem


UZASTOPNE TIŠINE

Proljetni sabah je a nisam
u zelengori među ptičijim
južnim strahovima pamet
ne brusim u kasarni ispred
sviježe prefarbanih zidova
dimom sarajevske drine
davim se, uzastopne tišine
u novo slijepo ogledalo
potapaju me, nepoginulom
vjetru da se nadam on će
za mnom oči mi zatvorit


ŠTAKE BOSANSKE TRAG

Štake bosanske trag glas je
neodgodivo razložne ljubavi

kao onovremeni pijetao zvijezde
bezobzirno grlatu mladost

probudit će, u tišini da progleda
na krilima sutrašnjeg nevremena


NA PRAGU BEZ VRATA

U sarajevu u tepebašinoj
na pragu bez vrata
kao mrtvorođenčad goli
budimo se dušo moja
i decembarskim osmijehom
njegujemo neporušene zidove

smrti oblak bio je
i prošao odnio je
jutro puno vedrih očiju
ostali su kopci ko će im
perje napuniti nebom
koje sanja
i miriše na kišu


HOD

Zadugo
krčimo
puteve
dušo
vrijeme je
i da ih
sadimo
đogata mi
probudi
u zoru
odoh
u zelengori
moga vuka
pronaći
da rane
u potok
zakopamo


SJEVERNJAČO BISTRA SUZO

Ni sjećanje na dah
vjetra zelengorom što miriše
neću ponijeti
san u kojem bude se
sjećanja na gomilu ljubavi
ni bol mostova zametenih
sporednim ulicama ponijeti
neću glas koji mami u pobjedu
putujućih skakavaca oluja obzorom
dok bjesni ne ponavljam ni jedno ime
bezimene majke da ne probudim
moja je obala puna šaka
leda sa himalaja naša je
obala sjevernjačo bistra
suzo ti meni ne možeš pomoći
svijet je napisan
u sebi da ga čitamo



ALIBI

Vjerujem

amebe i kitovi
nad vodom stijeni
vjeruju
mravi i slonovi
nad stijenom oblaku
vjeruju
muhe i kondori
nad oblakom zvijezdi
vjeruju
ljudi i bogovi
nad zvijezdom suzi
vjeruju

i događa mi se
iz žive rane
kao let odmjerene

korake čujem ...