ZIMZELENI OBLAK
Tebi, što ratne ljestve dijelismo
stoga jer smo morali, i nikako
zato što smo ih željeli
Sarajevo, 9. 9. 1999.
________________________
1. NA SIROVOM PANJU
REPRIZA
Konji za ždrebadima
otišli
psi za štenadima
nisu se vratili
dok
domu starom
nove dvore
sanjasmo
usput
na mostu jutro
sreli smo ne sjetili se
nedužne radosti
na obali iza nas
i predstava je krenula
kao ciganska kolijevka
nad Bosnom nebo
otvoreno je
BEZDANICA
Proljeće je
ali proljeća
nema
kalendar je kolijevka ubica
nježne ruke su plamena pelena
zbogom dome
moj ti si samo
sjećanje
mraz na ognjištu
olovni propuh u grlu
tišine čopor u srcu
neka se vole pacovi
nisu naučili praviti
djecu i pjevati im
uspavanke
NAŠ GROB
«U planini mrkoj
nek mi bude hum ...»
Iz bosanske buktinje
glas mahovine tvoj glas
Gorane
za njim hodim
a dolina mrka
od pijevca do pijevca
pod mirom čemerike
slijep trag prijatelja
šum gavrana nad njim
i urlik noža (hrđa je
u rasadniku smrti
bez daha ostala)
Ivane
brate ako je ova uloga
glavna koju dođosmo
odigrati
i na pijesku
i na prijestolu
nemili smo
svjedoci
i suzi
i osmijehu
i Bog da ima leđa
nama bi ih okrenuo
u pitomim kotarima jame
da se kote da ukinu
Sunce
da nas nema više
jer nismo
htjeli biti kanibali
(Zelengora, 12.– 13.7.1992. )
GMIŽEM TRAŽIM
I ja sam nebo u šaci
držao gospodo legionari a evo me
ispod sarajevske zračne luke duboko
među korijenjem za zaboravljenim glasom
očevim gmižem tražim srca svjetlosti vječito
nježnih domaćina da iz njihovog mora krvi
i
vašem
ponoru
visinu
izmjerim
razlog ijedan
da nađoh da
bolu ne vjerujem
bilo bi mi lakše
umjesto osmijeha
žig nositi
ŽIG
Iz zaboravljenih
pećina Kainovih
topova režanje
promuklo obznani
da nisam poginuo
kao probuđene
mumije šute
i oltari i portali
ispod svoje sjenke
promičem tiho
bezimenom ulicom
sa Sarajevom sam
nestankom prkosim
svjestan da je to
najbezbolnije što mi se
može dogoditi
učini mi se Miljacka
pronese svoja bistra
vrela učini mi se
zadnji egzotični
most u nebo potonu
učini mi se mir je
nijemoj
ptici na obali
gluhoj
nasmijah se i krvavi
nebeski pupak
u srcima svezasmo
SARAJEVSKE ULICE
Siguran da nisam feniks
nisam pristao da me spale
kao majčino mlijeko griješna
smrt je na mojoj strani
iz nježne krvi rođene
sa nama su sarajevske ulice
drugo sve dogodilo se
i traje u nemilosti svojoj
leda dah i dah vatre
iz srca što budno
sanja let koji se ne ponavlja
SREBRENICA
Moja krv je krvava
krvniče više nisam tvoje
nepresušno vrelo pred pećinom
sunce mi je živa rana
srebrenica do srebrenice
ja sam bosna koja teče
iz mijeha mraka
nema ti ustanka.
PEČAT
Iz rovova vojske su
otišle trbuhom za kruhom
iz tribunata
iz trezora
iz pukova
i iz snova
izgmižite
tribuni
čeka vas
vaša
svakodnevnica
konačno
neprebolnog bjesnila
da vas oslobodi.
BOSNIA
Pretpostavljeni da
pretpostavljaju prethodnici
prethode predvodnici
predvode telali
telale sljedbenici
slijede izdajnici
izdaju ubice
ubijaju kukavice
kukaju siledžije
siluju kurve
da se kurvaju lažovi
da lažu piromani
piruju lopovi
kradu kockari
kockaju radnici
ne rade seljaci
ne siju filozofi
mudruju jadnici
jade pijanci
piju kadije
tuže kadije sude
svi
borili se
jesu se
izborili
svi
samo ti
sestro neznana
sanjaš Bosnu sanjaš
vjeruješ dušom
djevojačkom je natopljena
samo ja
pišem o tebi pišem
ne vjerujem
da ne postojimo
STATISTIKA
Priliku si prokockao
brate vojske su
otišle trbuhom za kruhom
pred Alipašinom džamijom mezar
nemaš
ni konto u ijednoj banci
izuzev
ako ti baš to
u nedjelo ne uračunaju
SARAJEVO
U sebi
ne traži ga
izgubit će
prijatelja
u njemu
ne traži se
izgubit ćeš
prijatelja
SUNCOKRET
Kao maksum uz dimije
pristajem u snu uz sjenku
svoju ulicom bezimenom
vodi me
da izniknem kao oblak
nad zvjezdanom dolinom
iz noći u noć vraćam se
odlazim iz dana u dan
odlazim i vraćam se
ulicom bezimenom
krilati konji ne čekaju me
što se znalo dogoditi
prošlo je zaostali su
neoplakani tragovi
godine zuluma
i zulum godina
na istoku
Bosna Bosna
na zapadu
nasmijan nad modrim
morem sanjam
sjenku
moju kolijevku
nijemog vjetra
na suncokret
još miriše
SABAH
Miris rose sa Himalaja
u oblacima nad Sarajevom
čeka osmijeh moj proljetni
prozor da procvjeta
oči tvoje da vidim
majko pčelinja
matico radosti
proljetni moj
osmijeh čeka
u oblacima
rose miris
Bože
griješan sam
jer se sjećam smrti
svoje i dan neće početi
bezdanica duboka kao nijemi
grom nad Sarajevom u njoj
sam na mramornim
koljenima gradim dom
i domovinu pute
da prikupim kao pčela lijepe
dane da prigrlim sjećanja i snove
sretan što ne priličim ni jednoj
prilici s vrha krvavih
ljestava bosanskih
ODA BOSANSKOM
MEDVJEDU
Pod svoj drijenjak lezi
da ne ustaneš ispod
drijenjka tuđeg
tvrd kao mrak
među dječijim
snovima
dok ustaješ
gledaj u svoje šape
put nije
daleko ali vrijeme
je u nevolji
lovci na trofeje
nisu zaboravili
bakarni miris
svoje dlake
duboko udahni
vjetar uvijek ima
rezervnu varijantu
u krošnji oblaci
tek su procvijetali
radoznalost troši korak
po korak gradi mjesečinu
u zebnji dugu
zimu
da ne dočekaš
PROTOP
Mačak za vratima
djeca uplakana
nevesela Majka
dočekaše me
i samo dvije
tigrice u kafezu
Žuta kao jesen
među brezama u Zelengori
Plava kao uzdah proljeća
podvrh Maglića
Spasila se
promucah da nas utješim
kao što smo tješili se
od promola
do ponora
Ne poentiraj
oče
Zelenu je starost pojela
ali mi ne znamo šta nam je
pa smo ponovo proplakali
Sretan je ko poslije potopa zaplače
(iz neznanog grla obećah djetetu)
PRUT
U osnovnoj školi
po prilici sprva
ni naziva časa
ne sjećam se ni imena
učitelja od kojeg
svojim ušima
čuh da nema
Boga
prut iza ognjišta
sjećam se izvukla je Majka
čim sam u Babovom domu
ponovio lekciju
sutradan nisam bio
u stanju otići u školu
sjećam se trbuhom
opravdah izostanak
nakon što ognjište nije
običaj i nakon što učenici
ne moraju lagati učiteljima
čini mi se da je učitelj
čijeg se imena ne sjećam
bio ljudski iskren
vjerujem
Bog mu je
oprostio ostavljajući
otvorenim pitanje
svedunjalučkog
učitelja
Bosna se
nastavlja
puške pod krvavim
jastucima sanjaju
stada koja nisu
naučila promijeniti
tor
na vrelima česme
protruhle
ćuprije među jalijama
staze koje smo
za sobom na prag
sveli i zaboravili
po predgradskim
pomolima
puste konake
ulice
pogubljene
između oltara
zvjezdano
jedro nad ledenim
okeanom
zore u kojima je
Stvoritelj bio
na našoj strani
i nedovršene molitve
___________________________
BILJEG
Mutnu rijeku
preplivati mislio je
da umije
crvene pirane
raznijele bi ga bilo da nije
plavog krokodila
POSLANICA
Bože
čuješ li molitve
iz naših pernatih
jastuka
kasno
jesu ali nadam se
da ti lisice ne daju
spavati
i to mi je
jedina nada
POD SJENKOM MIRA
Britkom jeziku
izmakoh sačeka me
pljuvačka teža
od ljetnog potopa
nejak da aminam
moram bježati
samo da pobjegnem
čuo sam da su u ledu
pronašli čovjeka starijeg
od Evrope
to je moj brat
Ikar ni on nije
znao plivati
čeka me
zimzeleni oblak
da nam donesem
NA MOSTU
Prošlo sve je samo ti si zrela
slamčice jutra bijela
obalo među skakavcima mrkim
neotkriveno lice ni jedno
ni jednu zjenicu svjetlosti
za razigru nije ostavila
matica kriloruka na mlad
vosak miriše moja nova
sjenka i na vodi sama
kao skamenjen prah iz zidina
Troje bezbrižno dijelim sudbinu
besmrtnih vitezova bezimenih
ULICOM SLIJEPIH MOSTOVA
Blago vama što tvrdokorno
vjerujete da siđoste s drveta
vi imate gdje i vratiti se
do mene ne niče išta
da mi pripomogne kroz Sunčev
osmijeh da ne propadnem
dok hodim brojim što su
i crvi prebrojali
štedim rane za nepostojanje
USPUT
Čim mi se snebesa
zraknem niz nebesa
i graknem
Bože zar su puti svjetovima
prosuti za suzom da lutam
kao zemlja za suncem
čim se izvedri srce
se pod tabanima razigra
Himalaje da preskočim
znam da isti kamen
i vučem i guram
ali moram naprijed
osmijeh da pričuvam
U MOJOM VODENICI
Na mrazu dogorio je
suncokret u koljenima
poput pretponoćnog
leptira nadomak sebi
štakom mjesečine
prikaze razgonim
razborim vodohuke
ne brinući
hoće li u cik
ishoda prijesna
pogača ikom
zamirisati
PROLJEĆE
U nebesima
glava
srce
u šumi
srce
među crvima
među zvijezdama
glava
grlo
moje lahko ti nije
biti razgovijetan
svjedok
KRUNIDBA
Ni u jednoj kruni
svjetlosti ne tražim
kao noćni leptir tih
na krilima slatkog
znoja iz praskozorja
pučinom trave jedrim
a duša još sanja
gnijezdo od nevremena
jato tetrijeba velikih
u mramorju borovine
ljubavi luč bere
da se ne ugase lisičije
oči u kremenu
KARDIOGRAM
Vodoskok
bilo si
sada si
vodopad
srce moje
vodopad
ponora usred
usred ponora
vodoskok
DOM
Sunce kroz prozor
uselih
kroz vrata mjesec
mjesec kroz prozor
iseli
kroz vrata sunce
MOJE SI TVOJE SAM
Nebo danonoćno
moje si tvoje sam
suzno oko
gdje si ga zaboravilo
nikli su
alemkameni krokodili
gdje ga nisi zaboravilo
cvjetaju
hibridni suncokrati
alemkameni krokodili
neće zaboraviti
hibridne suncokrete
IZGOVOR
I dogodilo se što je
vatrom u ledu
zapisano
a samo ti
ždrijebe šugavo
još vjeruješ
da je moje srce
svjetloprelja
s tom ranom
ja sam čovjek
među suncokretima
izgovor mjesecu
pun o moj vrat
da se objesi
RITAM TIŠINE
Kada ti riječi
mirisale budu samo
na šape bijelog
medvjeda
glas će doći u košnicu
neba da te ponese
jutro
ni ruke nećeš
ponijeti od trenutka
vječnost je
svijet je od trunke
od vječnosti je
trenutak
trunka je
od svijeta riječi su
događanje prošlosti
kroz bjelutak tišine
razgovijetanje puta
do tišine bjelutka
i sve je u zjenici
a sve je iz zjenice
samo bijeli medvjed
luta zaboravljene
poglede da pogasi
JOŠ SAM ČOVJEK
Pred putnicima
putevi su
u dolinu otišli
u hladu bjelogrlog
bagrema na brijegu
u protruhlu košnicu
mladosti paučinu
razgovijeti skupljam
riječi koje nisam
zaboravio na šape
mrkog medvjeda
mirišu
i to je
zadnja čulna veza
između čela vedrog
i nježnih tabana
za rojem rose
iz bunara noći
iz duše moje
snovi njihovu
maticu traže
sačuvali su me
živ da se ne ucrvam
i njima za ljubav
još sam čovjek
ZAVIDEŽ
Pčele raznije nebo
u zelengori mrki
medvjed da se probudi
i nađe stada bijelih
snova oko svoje
uvehle njuške
pa da zaraste
u kukurijeke
kraj puta
ZARANAK
U zeleni oblak isparila
zelengora vraća se u prvi
pupoljak u led da se vrati
bog na čelo da je privije
prije zadnjeg sna
o zelengori gori
zelenoj ptici
svemirskoj
koja je
zaboravila
letjeti
ČEKAJUĆI
POVRATAK
Ptice iz prvog
jata nad Arktikom
ptice su iz prvog
jata nad Arktikom
bez obzira
koliko daleko u jug
led je otjerao ih
iz godine
u godinu
stoljećima one
dolijeću po svoje
gnijezdo
ZIMZELENI OBLAK
Noć I Dan Su Iz Dvije
Zjenice Kroz Dva
Neba Preko Dvije
Zvijezde Na Dvije
Nepremostive
Obale U Dva
Gnijezda
Do Tebe
Do Mene
Ja I Ti
Da Sanjamo
Dječiju Ruku
Nasmijanu Nad
Sirat Ćuprijom
3. SNOVIMA NEMA SVJEDOKA
VRIJEME
vrijeme
kao vrijeme
sve sporije odmičem sve
bliži mi je nedogled
vrijeme kao
vrijeme
PRELAZ
S repa
čelu krenu
i zaglavi
duboko
crijevo ždrijelo
visoko
ni san sit ni jutra na broju
jezik se
gavranima
sokoli
DAN JE NA IZMAKU
Ne igraj se s njim on
proročanski nagoni samo
na svoju stranu
učinit će ti se
to je od Boga
i malo će mu
biti igra
ostat ćeš i bez
igrališta
i bez konja i bez sokola
i bez žene kada ostaneš
nasrnut će na dušu
duša nije samo tvoje
siroče ne igraj se s njim
dan je na izmaku
TIPIČAN KVAR
Sin bio
bi da ga rodi
majka ne bi
bio oficir
djecu
bi sanjao ne bi
vojnike
u domaćina
bi ostario ne bi
u generala
ljudi
bi ga ispratili ne bi
topovi
TALOG
Sa Napoleonom u Rusiji
pred Moskvom u tijesnoj
uniformi ne volim ovo epsko
tijelo ovo sakato gnijezdo
nije zaboravilo put
do Svete Helene
a ne sjeća se
Josephine Boarno
carice
robova i robinje
carstva
EPILOG
U pedesetprvoj
godini radosti da diše
zaboravila jeJosehina
Boarno, Napoleonu
nije imao ko tepati
mišu moj
i izgubio je carstvo
SEVEP I SUDBINA
Bijesan od obećanja da će biti
lijep i pametan Napoleon je odlučio
da nakon rođenja bude samo
prisebniji od Ikara
tridesetpet godina
trebalo mu je da bude
general i car sa sjenkom
tvrđom od čelika i bržom
od barutnog vjetra
kockari ovodunjalučki bili su
zaboravili i sanjati kombinaciju
u kojoj Napoleon pada kada je
ledeni pauk nad francusko vrelo
vratio balzamirani skelet burbonski
tim izborom zatečen Napoleon će svoje
tijelo kao ukradeni lovački trofej odnijeti
engleskim lordovima u amanet, ali oni će ga
umjesto u more: baciti na otok
REFREN
Nezaboravni naš stampedo
kroz razigrane kapije
Irokeza ni smrt nije
zaboravila
ostavila nas je
za sobom da režimo
kao kurjaci na sit Mjesec
TAKTIKA
Stado gazdino
na njuhomet obiđoše
rasne pse gazda ima
i izgubljenu ovčicu
obiđoše star on i on
mlad da je ulove
promole i pomole
obiđoše
ćuprije i kapije
gonike i počivala
obiđoše
pojila i solila
konake i vratare
obiđoše
groblja i oltare
nijema noć ih
dočeka i uvede
u gluhi tor
pod trbuhe repove
podviše pa zavijaše
uinat nadi i beznađu
AKO RAZMISLIM
Neponovljivo
neizrecivo
ne pristajući
padam
padam neprestano
kao da bih padao
da sam i u Americi
Boga molim
da razmisli
i o ovom
svijetu
S O S
Ne stignu li prijatelji
nije nevolja nevolja je
ako ne shvate da nisu stigli
i njihovo
vrijeme poplavi duboka
sjenka vremena u kojoj
nehajno cvjetaju satirske
krune bez dna frule
bez dna bez dna
štapovi: štabovi
spasa s Knjigom na koljenu
i osmijehom u kažiprstu
NA SIROVOM PANJU
Okolo sve su lisice
samo ti si pijevac
ne nadaš se pomoći
ičijoj blago tebi
noć svaka je noć
posljednja
svako jutro je jutro
prvo
istok crveni plavi zapad
bijeli sjever jug crni
u zrnu pšenice imaju
isto gladno srce
svemira, a ti si samo
pijevac danonoćni
lavež nije u stanju
da te natpjeva
POLOG
Samo u prve
pijevce pijevac si
ostatak je
u sunčevoj oluji
paperje
ostatak je
šarena bespjevica
u nju raja jaja
polaže da bude
piladi i kopiladi
sudbinu da hrane
SLIJED
U zavežljaj šake
skućih i krenuh da se
ne okrenem
srio sam Ikara,
danonoćno mu
vosak pripremam
da mi na kraju
u beskraju
suzu posije
SLOVO O IKARU
Ikar nije
volio vrapce.
Jedan je zalutao
u Ikareve crne
oči plačući
od tada Ikar nije
znao da ne voli
vrapce
među njima
naučio je snove
da ne sanja
UZLET
Ikar je potopio Dedalovo
sunce o svojoj pobjedi
ni riječ nije izgovorio
i pegazi mazgama
prepustiše i zadnje
vrelo u nebeskoj dolini
pjesme su izgubljena
veza sa bezimenim
glasovima koji nedostaju
da otvorimo
prvi stih i nađemo
led umjesto vatre
MOJE MORE
Sunca nema
ne letim ne sanjam
mrave u dolu
pijeska ima
crtam mrave
u dolu
u oblake
kule
mravi sele
selim
i ja snove
na pučinu
LJETINA
Mnogo je slijepe
kiše palo
na moje sneno tjeme
jedrim
da ne zalutam
da ne potonem
vidik ne prepoznajem
ne vidim svjetionik
jedrim
mnogo je slijepe
kiše palo
na moje sneno tjeme
POSLJEDAK
I u meni
ima me
za osmijeh
za suzu
radost
nije
baš sve
razvukla
u kamenu pokoji
moj taban razaberem
razaberem dlan moj
pokoji u oblaku
razvukla
sve baš
nije
radost
za suzu
za osmijeh
ima me
i u meni
bez naslova
Brata ne zatekoh, dočeka me
starac s ušima na koljenima.
Brata ne rađa Majka,
rađa Voda – reče prije
nego se ledeno jezero
pod njim otvorilo.
Ruku ne stigoh pružiti mu
ponovit ću njegove riječi:
Brata ne rađa Majka,
rađa Voda.
sa naslovom
U novi milenij
ulažem pedeset
gotovih godina
tipujem na Ikarevu
sestru Robinju
od ledenog praha
oblak je pod njenim
zimzelenim trepavicama
Tebi, što ratne ljestve dijelismo
stoga jer smo morali, i nikako
zato što smo ih željeli
Sarajevo, 9. 9. 1999.
________________________
1. NA SIROVOM PANJU
REPRIZA
Konji za ždrebadima
otišli
psi za štenadima
nisu se vratili
dok
domu starom
nove dvore
sanjasmo
usput
na mostu jutro
sreli smo ne sjetili se
nedužne radosti
na obali iza nas
i predstava je krenula
kao ciganska kolijevka
nad Bosnom nebo
otvoreno je
BEZDANICA
Proljeće je
ali proljeća
nema
kalendar je kolijevka ubica
nježne ruke su plamena pelena
zbogom dome
moj ti si samo
sjećanje
mraz na ognjištu
olovni propuh u grlu
tišine čopor u srcu
neka se vole pacovi
nisu naučili praviti
djecu i pjevati im
uspavanke
NAŠ GROB
«U planini mrkoj
nek mi bude hum ...»
Iz bosanske buktinje
glas mahovine tvoj glas
Gorane
za njim hodim
a dolina mrka
od pijevca do pijevca
pod mirom čemerike
slijep trag prijatelja
šum gavrana nad njim
i urlik noža (hrđa je
u rasadniku smrti
bez daha ostala)
Ivane
brate ako je ova uloga
glavna koju dođosmo
odigrati
i na pijesku
i na prijestolu
nemili smo
svjedoci
i suzi
i osmijehu
i Bog da ima leđa
nama bi ih okrenuo
u pitomim kotarima jame
da se kote da ukinu
Sunce
da nas nema više
jer nismo
htjeli biti kanibali
(Zelengora, 12.– 13.7.1992. )
GMIŽEM TRAŽIM
I ja sam nebo u šaci
držao gospodo legionari a evo me
ispod sarajevske zračne luke duboko
među korijenjem za zaboravljenim glasom
očevim gmižem tražim srca svjetlosti vječito
nježnih domaćina da iz njihovog mora krvi
i
vašem
ponoru
visinu
izmjerim
razlog ijedan
da nađoh da
bolu ne vjerujem
bilo bi mi lakše
umjesto osmijeha
žig nositi
ŽIG
Iz zaboravljenih
pećina Kainovih
topova režanje
promuklo obznani
da nisam poginuo
kao probuđene
mumije šute
i oltari i portali
ispod svoje sjenke
promičem tiho
bezimenom ulicom
sa Sarajevom sam
nestankom prkosim
svjestan da je to
najbezbolnije što mi se
može dogoditi
učini mi se Miljacka
pronese svoja bistra
vrela učini mi se
zadnji egzotični
most u nebo potonu
učini mi se mir je
nijemoj
ptici na obali
gluhoj
nasmijah se i krvavi
nebeski pupak
u srcima svezasmo
SARAJEVSKE ULICE
Siguran da nisam feniks
nisam pristao da me spale
kao majčino mlijeko griješna
smrt je na mojoj strani
iz nježne krvi rođene
sa nama su sarajevske ulice
drugo sve dogodilo se
i traje u nemilosti svojoj
leda dah i dah vatre
iz srca što budno
sanja let koji se ne ponavlja
SREBRENICA
Moja krv je krvava
krvniče više nisam tvoje
nepresušno vrelo pred pećinom
sunce mi je živa rana
srebrenica do srebrenice
ja sam bosna koja teče
iz mijeha mraka
nema ti ustanka.
PEČAT
Iz rovova vojske su
otišle trbuhom za kruhom
iz tribunata
iz trezora
iz pukova
i iz snova
izgmižite
tribuni
čeka vas
vaša
svakodnevnica
konačno
neprebolnog bjesnila
da vas oslobodi.
BOSNIA
Pretpostavljeni da
pretpostavljaju prethodnici
prethode predvodnici
predvode telali
telale sljedbenici
slijede izdajnici
izdaju ubice
ubijaju kukavice
kukaju siledžije
siluju kurve
da se kurvaju lažovi
da lažu piromani
piruju lopovi
kradu kockari
kockaju radnici
ne rade seljaci
ne siju filozofi
mudruju jadnici
jade pijanci
piju kadije
tuže kadije sude
svi
borili se
jesu se
izborili
svi
samo ti
sestro neznana
sanjaš Bosnu sanjaš
vjeruješ dušom
djevojačkom je natopljena
samo ja
pišem o tebi pišem
ne vjerujem
da ne postojimo
STATISTIKA
Priliku si prokockao
brate vojske su
otišle trbuhom za kruhom
pred Alipašinom džamijom mezar
nemaš
ni konto u ijednoj banci
izuzev
ako ti baš to
u nedjelo ne uračunaju
SARAJEVO
U sebi
ne traži ga
izgubit će
prijatelja
u njemu
ne traži se
izgubit ćeš
prijatelja
SUNCOKRET
Kao maksum uz dimije
pristajem u snu uz sjenku
svoju ulicom bezimenom
vodi me
da izniknem kao oblak
nad zvjezdanom dolinom
iz noći u noć vraćam se
odlazim iz dana u dan
odlazim i vraćam se
ulicom bezimenom
krilati konji ne čekaju me
što se znalo dogoditi
prošlo je zaostali su
neoplakani tragovi
godine zuluma
i zulum godina
na istoku
Bosna Bosna
na zapadu
nasmijan nad modrim
morem sanjam
sjenku
moju kolijevku
nijemog vjetra
na suncokret
još miriše
SABAH
Miris rose sa Himalaja
u oblacima nad Sarajevom
čeka osmijeh moj proljetni
prozor da procvjeta
oči tvoje da vidim
majko pčelinja
matico radosti
proljetni moj
osmijeh čeka
u oblacima
rose miris
Bože
griješan sam
jer se sjećam smrti
svoje i dan neće početi
bezdanica duboka kao nijemi
grom nad Sarajevom u njoj
sam na mramornim
koljenima gradim dom
i domovinu pute
da prikupim kao pčela lijepe
dane da prigrlim sjećanja i snove
sretan što ne priličim ni jednoj
prilici s vrha krvavih
ljestava bosanskih
ODA BOSANSKOM
MEDVJEDU
Pod svoj drijenjak lezi
da ne ustaneš ispod
drijenjka tuđeg
tvrd kao mrak
među dječijim
snovima
dok ustaješ
gledaj u svoje šape
put nije
daleko ali vrijeme
je u nevolji
lovci na trofeje
nisu zaboravili
bakarni miris
svoje dlake
duboko udahni
vjetar uvijek ima
rezervnu varijantu
u krošnji oblaci
tek su procvijetali
radoznalost troši korak
po korak gradi mjesečinu
u zebnji dugu
zimu
da ne dočekaš
PROTOP
Mačak za vratima
djeca uplakana
nevesela Majka
dočekaše me
i samo dvije
tigrice u kafezu
Žuta kao jesen
među brezama u Zelengori
Plava kao uzdah proljeća
podvrh Maglića
Spasila se
promucah da nas utješim
kao što smo tješili se
od promola
do ponora
Ne poentiraj
oče
Zelenu je starost pojela
ali mi ne znamo šta nam je
pa smo ponovo proplakali
Sretan je ko poslije potopa zaplače
(iz neznanog grla obećah djetetu)
PRUT
U osnovnoj školi
po prilici sprva
ni naziva časa
ne sjećam se ni imena
učitelja od kojeg
svojim ušima
čuh da nema
Boga
prut iza ognjišta
sjećam se izvukla je Majka
čim sam u Babovom domu
ponovio lekciju
sutradan nisam bio
u stanju otići u školu
sjećam se trbuhom
opravdah izostanak
nakon što ognjište nije
običaj i nakon što učenici
ne moraju lagati učiteljima
čini mi se da je učitelj
čijeg se imena ne sjećam
bio ljudski iskren
vjerujem
Bog mu je
oprostio ostavljajući
otvorenim pitanje
svedunjalučkog
učitelja
Bosna se
nastavlja
puške pod krvavim
jastucima sanjaju
stada koja nisu
naučila promijeniti
tor
na vrelima česme
protruhle
ćuprije među jalijama
staze koje smo
za sobom na prag
sveli i zaboravili
po predgradskim
pomolima
puste konake
ulice
pogubljene
između oltara
zvjezdano
jedro nad ledenim
okeanom
zore u kojima je
Stvoritelj bio
na našoj strani
i nedovršene molitve
___________________________
2. KALENDAR
Mutnu rijeku
preplivati mislio je
da umije
crvene pirane
raznijele bi ga bilo da nije
plavog krokodila
POSLANICA
Bože
čuješ li molitve
iz naših pernatih
jastuka
kasno
jesu ali nadam se
da ti lisice ne daju
spavati
i to mi je
jedina nada
POD SJENKOM MIRA
Britkom jeziku
izmakoh sačeka me
pljuvačka teža
od ljetnog potopa
nejak da aminam
moram bježati
samo da pobjegnem
čuo sam da su u ledu
pronašli čovjeka starijeg
od Evrope
to je moj brat
Ikar ni on nije
znao plivati
čeka me
zimzeleni oblak
da nam donesem
NA MOSTU
Prošlo sve je samo ti si zrela
slamčice jutra bijela
obalo među skakavcima mrkim
neotkriveno lice ni jedno
ni jednu zjenicu svjetlosti
za razigru nije ostavila
matica kriloruka na mlad
vosak miriše moja nova
sjenka i na vodi sama
kao skamenjen prah iz zidina
Troje bezbrižno dijelim sudbinu
besmrtnih vitezova bezimenih
ULICOM SLIJEPIH MOSTOVA
Blago vama što tvrdokorno
vjerujete da siđoste s drveta
vi imate gdje i vratiti se
do mene ne niče išta
da mi pripomogne kroz Sunčev
osmijeh da ne propadnem
dok hodim brojim što su
i crvi prebrojali
štedim rane za nepostojanje
USPUT
Čim mi se snebesa
zraknem niz nebesa
i graknem
Bože zar su puti svjetovima
prosuti za suzom da lutam
kao zemlja za suncem
čim se izvedri srce
se pod tabanima razigra
Himalaje da preskočim
znam da isti kamen
i vučem i guram
ali moram naprijed
osmijeh da pričuvam
U MOJOM VODENICI
Na mrazu dogorio je
suncokret u koljenima
poput pretponoćnog
leptira nadomak sebi
štakom mjesečine
prikaze razgonim
razborim vodohuke
ne brinući
hoće li u cik
ishoda prijesna
pogača ikom
zamirisati
PROLJEĆE
U nebesima
glava
srce
u šumi
srce
među crvima
među zvijezdama
glava
grlo
moje lahko ti nije
biti razgovijetan
svjedok
KRUNIDBA
Ni u jednoj kruni
svjetlosti ne tražim
kao noćni leptir tih
na krilima slatkog
znoja iz praskozorja
pučinom trave jedrim
a duša još sanja
gnijezdo od nevremena
jato tetrijeba velikih
u mramorju borovine
ljubavi luč bere
da se ne ugase lisičije
oči u kremenu
KARDIOGRAM
Vodoskok
bilo si
sada si
vodopad
srce moje
vodopad
ponora usred
usred ponora
vodoskok
DOM
Sunce kroz prozor
uselih
kroz vrata mjesec
mjesec kroz prozor
iseli
kroz vrata sunce
MOJE SI TVOJE SAM
Nebo danonoćno
moje si tvoje sam
suzno oko
gdje si ga zaboravilo
nikli su
alemkameni krokodili
gdje ga nisi zaboravilo
cvjetaju
hibridni suncokrati
alemkameni krokodili
neće zaboraviti
hibridne suncokrete
IZGOVOR
I dogodilo se što je
vatrom u ledu
zapisano
a samo ti
ždrijebe šugavo
još vjeruješ
da je moje srce
svjetloprelja
s tom ranom
ja sam čovjek
među suncokretima
izgovor mjesecu
pun o moj vrat
da se objesi
RITAM TIŠINE
Kada ti riječi
mirisale budu samo
na šape bijelog
medvjeda
glas će doći u košnicu
neba da te ponese
jutro
ni ruke nećeš
ponijeti od trenutka
vječnost je
svijet je od trunke
od vječnosti je
trenutak
trunka je
od svijeta riječi su
događanje prošlosti
kroz bjelutak tišine
razgovijetanje puta
do tišine bjelutka
i sve je u zjenici
a sve je iz zjenice
samo bijeli medvjed
luta zaboravljene
poglede da pogasi
JOŠ SAM ČOVJEK
Pred putnicima
putevi su
u dolinu otišli
u hladu bjelogrlog
bagrema na brijegu
u protruhlu košnicu
mladosti paučinu
razgovijeti skupljam
riječi koje nisam
zaboravio na šape
mrkog medvjeda
mirišu
i to je
zadnja čulna veza
između čela vedrog
i nježnih tabana
za rojem rose
iz bunara noći
iz duše moje
snovi njihovu
maticu traže
sačuvali su me
živ da se ne ucrvam
i njima za ljubav
još sam čovjek
ZAVIDEŽ
Pčele raznije nebo
u zelengori mrki
medvjed da se probudi
i nađe stada bijelih
snova oko svoje
uvehle njuške
pa da zaraste
u kukurijeke
kraj puta
ZARANAK
U zeleni oblak isparila
zelengora vraća se u prvi
pupoljak u led da se vrati
bog na čelo da je privije
prije zadnjeg sna
o zelengori gori
zelenoj ptici
svemirskoj
koja je
zaboravila
letjeti
ČEKAJUĆI
POVRATAK
Ptice iz prvog
jata nad Arktikom
ptice su iz prvog
jata nad Arktikom
bez obzira
koliko daleko u jug
led je otjerao ih
iz godine
u godinu
stoljećima one
dolijeću po svoje
gnijezdo
ZIMZELENI OBLAK
Noć I Dan Su Iz Dvije
Zjenice Kroz Dva
Neba Preko Dvije
Zvijezde Na Dvije
Nepremostive
Obale U Dva
Gnijezda
Do Tebe
Do Mene
Ja I Ti
Da Sanjamo
Dječiju Ruku
Nasmijanu Nad
Sirat Ćuprijom
3. SNOVIMA NEMA SVJEDOKA
VRIJEME
vrijeme
kao vrijeme
sve sporije odmičem sve
bliži mi je nedogled
vrijeme kao
vrijeme
PRELAZ
S repa
čelu krenu
i zaglavi
duboko
crijevo ždrijelo
visoko
ni san sit ni jutra na broju
jezik se
gavranima
sokoli
DAN JE NA IZMAKU
Ne igraj se s njim on
proročanski nagoni samo
na svoju stranu
učinit će ti se
to je od Boga
i malo će mu
biti igra
ostat ćeš i bez
igrališta
i bez konja i bez sokola
i bez žene kada ostaneš
nasrnut će na dušu
duša nije samo tvoje
siroče ne igraj se s njim
dan je na izmaku
TIPIČAN KVAR
Sin bio
bi da ga rodi
majka ne bi
bio oficir
djecu
bi sanjao ne bi
vojnike
u domaćina
bi ostario ne bi
u generala
ljudi
bi ga ispratili ne bi
topovi
TALOG
Sa Napoleonom u Rusiji
pred Moskvom u tijesnoj
uniformi ne volim ovo epsko
tijelo ovo sakato gnijezdo
nije zaboravilo put
do Svete Helene
a ne sjeća se
Josephine Boarno
carice
robova i robinje
carstva
EPILOG
U pedesetprvoj
godini radosti da diše
zaboravila jeJosehina
Boarno, Napoleonu
nije imao ko tepati
mišu moj
i izgubio je carstvo
SEVEP I SUDBINA
Bijesan od obećanja da će biti
lijep i pametan Napoleon je odlučio
da nakon rođenja bude samo
prisebniji od Ikara
tridesetpet godina
trebalo mu je da bude
general i car sa sjenkom
tvrđom od čelika i bržom
od barutnog vjetra
kockari ovodunjalučki bili su
zaboravili i sanjati kombinaciju
u kojoj Napoleon pada kada je
ledeni pauk nad francusko vrelo
vratio balzamirani skelet burbonski
tim izborom zatečen Napoleon će svoje
tijelo kao ukradeni lovački trofej odnijeti
engleskim lordovima u amanet, ali oni će ga
umjesto u more: baciti na otok
REFREN
Nezaboravni naš stampedo
kroz razigrane kapije
Irokeza ni smrt nije
zaboravila
ostavila nas je
za sobom da režimo
kao kurjaci na sit Mjesec
TAKTIKA
Stado gazdino
na njuhomet obiđoše
rasne pse gazda ima
i izgubljenu ovčicu
obiđoše star on i on
mlad da je ulove
promole i pomole
obiđoše
ćuprije i kapije
gonike i počivala
obiđoše
pojila i solila
konake i vratare
obiđoše
groblja i oltare
nijema noć ih
dočeka i uvede
u gluhi tor
pod trbuhe repove
podviše pa zavijaše
uinat nadi i beznađu
AKO RAZMISLIM
Neponovljivo
neizrecivo
ne pristajući
padam
padam neprestano
kao da bih padao
da sam i u Americi
Boga molim
da razmisli
i o ovom
svijetu
S O S
Ne stignu li prijatelji
nije nevolja nevolja je
ako ne shvate da nisu stigli
i njihovo
vrijeme poplavi duboka
sjenka vremena u kojoj
nehajno cvjetaju satirske
krune bez dna frule
bez dna bez dna
štapovi: štabovi
spasa s Knjigom na koljenu
i osmijehom u kažiprstu
NA SIROVOM PANJU
Okolo sve su lisice
samo ti si pijevac
ne nadaš se pomoći
ičijoj blago tebi
noć svaka je noć
posljednja
svako jutro je jutro
prvo
istok crveni plavi zapad
bijeli sjever jug crni
u zrnu pšenice imaju
isto gladno srce
svemira, a ti si samo
pijevac danonoćni
lavež nije u stanju
da te natpjeva
POLOG
Samo u prve
pijevce pijevac si
ostatak je
u sunčevoj oluji
paperje
ostatak je
šarena bespjevica
u nju raja jaja
polaže da bude
piladi i kopiladi
sudbinu da hrane
SLIJED
U zavežljaj šake
skućih i krenuh da se
ne okrenem
srio sam Ikara,
danonoćno mu
vosak pripremam
da mi na kraju
u beskraju
suzu posije
SLOVO O IKARU
Ikar nije
volio vrapce.
Jedan je zalutao
u Ikareve crne
oči plačući
od tada Ikar nije
znao da ne voli
vrapce
među njima
naučio je snove
da ne sanja
UZLET
Ikar je potopio Dedalovo
sunce o svojoj pobjedi
ni riječ nije izgovorio
i pegazi mazgama
prepustiše i zadnje
vrelo u nebeskoj dolini
pjesme su izgubljena
veza sa bezimenim
glasovima koji nedostaju
da otvorimo
prvi stih i nađemo
led umjesto vatre
MOJE MORE
Sunca nema
ne letim ne sanjam
mrave u dolu
pijeska ima
crtam mrave
u dolu
u oblake
kule
mravi sele
selim
i ja snove
na pučinu
LJETINA
Mnogo je slijepe
kiše palo
na moje sneno tjeme
jedrim
da ne zalutam
da ne potonem
vidik ne prepoznajem
ne vidim svjetionik
jedrim
mnogo je slijepe
kiše palo
na moje sneno tjeme
POSLJEDAK
I u meni
ima me
za osmijeh
za suzu
radost
nije
baš sve
razvukla
u kamenu pokoji
moj taban razaberem
razaberem dlan moj
pokoji u oblaku
razvukla
sve baš
nije
radost
za suzu
za osmijeh
ima me
i u meni
bez naslova
Brata ne zatekoh, dočeka me
starac s ušima na koljenima.
Brata ne rađa Majka,
rađa Voda – reče prije
nego se ledeno jezero
pod njim otvorilo.
Ruku ne stigoh pružiti mu
ponovit ću njegove riječi:
Brata ne rađa Majka,
rađa Voda.
sa naslovom
U novi milenij
ulažem pedeset
gotovih godina
tipujem na Ikarevu
sestru Robinju
od ledenog praha
oblak je pod njenim
zimzelenim trepavicama
